U susjednoj Bosni i Hercegovini trenutačno se odvija pravi, mali “politički” rat između kantonalnog predsjednika SDA iz Sarajeva Faruka Kapidžića i načelnice Općine Novo Sarajevo Benjamine Karić, a obračun objavama je najprije započeo na društvenoj mreži Facebook Faruk Kapidžić tvrdeći da je njezina diploma sporna. Karić je potom objavila sva svjedočanstva o svom visokom obrazovanju koje je stekla tijekom godina.
“On je poznat po upornom širenju neistina i destruktivnom pristupu javnoj diskusiji. Kada nema argumente, pribjegava blaćenju i omalovažavanju, jer o sebi nema puno toga za reći”, iskritizirala je Karić Kapidžića. Ova reakcija načelnice Općine Novo Sarajevo nanovo je “zapalila vatru”, pa je predsjednik SDA iz arhive izvukao ratnu fotografiju i po Benjamini “sasuo paljbu”.
“Par sati nakon što je nastala ova fotografija dvojica od nas četvero su bila teško ranjena uslijed eksplozije jedne od mina u minskom polju koje smo čistili na Treskavici u oktobru 1994. godine. Još osjetim u ruci dio stopala kojeg sam satima držao da se ne otkine od teže ranjenog kolege deminera izvlačeći ga sa vrleti planine koju smo par dana prije oslobodili”, krenuo je s opisom akcije i dodao da su jedva obranili planinu Igman.
Dok je on ratovao, ona je bila “malešna buduća gradonačelnica”
“Godinu i kusur dana prije smo probili tunel ispod aerodroma da bi zatim jedva obranili Igman i tako osigurali konekciju Sarajeva sa ostatkom slobodnog teritorija. Oslobađanjem treskavičkog platoa u jesen 1994. je definitivno osigurano Sarajevo i njegovo snabdjevanje hranom i energentima kao i naoružavanjem i prebacivanjem vojnih jedinica.”
“Tek tada smo bili sigurni da se u Sarajevu neće desiti ono što se desilo kasnije u Srebrenici. Tek tada smo bili sigurni da će djeca opkoljenog Sarajeva imati šansu preživjeti i glad i zimu i sav sarajevski ratni užas. I sa njima malešna buduća gradonačelnica i načelnica rođena Karić”, kaže Kapidžić.
Potom je naveo da je ta fotografija nastala kada je imao nešto više od 23 godine: “Kada je nastala ova slika Aljoša Čampara je bio u Njemačkoj, Saša Magazinović i Damir Mašić u Srbiji, Damir Nikšić u Italiji, Edin Forto negdje na zapadu, Dino Konaković igrao košarku u Italiji, Nermin Nikšić u magacinu u Konjicu, Senad Hadžifejzović u ratnom studiju u atomskom skloništu zgrade RTVBIH 12 metara ispod zemlje.”
“Mnogi su glumili intelektualce i profesore sa ‘radnim obavezama’ u Sarajevu. Mnogi švercali i otimali u ratom zahvaćenim područjima. I svima sam tada bio dobar…”, podsjetio je kantonalni predsjednik SDA.
“Da nije moje ratne slike, ne bi bilo ni druge, ni načelnice…”
Čim je rat stao, dodao je, “takvi su ispuzali iz skloništa i dopuzali iz svijeta i polusvijeta i zaposjeli i zauzeli sve što su mogli”. “Sada takvi imaju stanove, apartmane, vile po moru, avione, kamione. Sada su takvi na budžetima, tenderima, pozicijama, u vlasti i kraj vlasti. I sada takvim smetam, sada nisam dobar, sada sam sve najgore…”
Na koncu je Kapidžić ipak potvrdio da su Benjaminine diplome valjane: “Ona je završila nekoliko fakulteta, magistarskih, doktorata. Da, redovno i uredno za razliku od mnogih i ja to znam. Ali nisam je slučajno spomenuo zajedno sa Irfanom Čengićem, Adnanom Štetom i Vojinom Mijatovićem.” “Spomenuo sam Karić namjerno jer ona može pokazati sve diplome i to je uradila čime je pokazala da njene kolege to ne mogu. Na žalost, pokazala je i da u redovnom studiju nije naučila ono glavno – biti čovjek”, poručio je.
Svoj je status Kapidžić zaključio činjenicom kako je Benjamina u dvadesetim studirala, a on deminirao. “Da nije bilo prve slike i moje generacije po ratnim linijama i šehidskim mezarima ne bi bilo ni druge slike, ni načelnice, ni gradonačelnice, ni stana u Titovoj…”, zaključio je.