RODITELJSKI stilovi mogu se razlikovati, ali većina nas želi isto – djecu koja su emocionalno stabilna, znaju se nositi s izazovima i imaju samopouzdanje u suočavanju s vlastitim emocijama. Djeca koja se ne boje svojih osjećaja, već ih prihvaćaju kao normalan dio života, lakše će ih i obraditi.
Stručnjaci naglašavaju da emocionalna inteligencija djeteta počinje kod kuće i kod roditelja. Jedno istraživanje Američke psihološke udruge pokazalo je da djeca odrastaju emocionalno otpornija kada su roditelji pažljivi, uključeni i potiču izražavanje emocija.
Donosimo šest roditeljskih navika koje dokazano pomažu u razvoju emocionalne zrelosti kod djece:
1. Budimo uzor – djeca uče promatrajući nas
Ako želite da vaše dijete zna kada odložiti mobitel, pokušajte i sami biti umjereni u njegovu korištenju. Ako želite da uči nove stvari, pokažite primjerom. Djeca neće birati zdravu hranu ako vi ne pokazujete da je to vrijedno truda.
Kada pogledate sami sebe u ogledalu, jeste li osoba kakvu želite da vaše dijete postane? Djeca ne uče samo iz onoga što im kažemo, već prvenstveno iz onoga što radimo.
Ne možemo učiti djecu kako regulirati emocije ako i sami to ne znamo. Što se bolje brinemo o vlastitom mentalnom i fizičkom zdravlju, to će i naša djeca imati zdravije obrasce ponašanja.
2. Ne pokušavajte kontrolirati što vaše dijete misli i osjeća
Koliko god pokušavali zaštititi dijete od razočaranja ili tuge, ne možemo mu kontrolirati misli – a time ni osjećaje. Čak i kad sve učinimo da im olakšamo život, oni mogu izabrati misli koje izazivaju neugodne emocije.
Ključno je pomoći im da nauče razlikovati misli i osjećaje i da razumiju kako njihovi osjećaji dolaze iz njihovih interpretacija, a ne iz samih događaja.
3. Prihvatite da je izazove nemoguće izbjeći
Samosvjesni i emocionalno snažni odrasli nisu odrasli u savršenim uvjetima bez problema, već su prolazili kroz izazove i naučili kako ih savladati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dijete ne treba imati “lagodan” život, već podršku dok prolazi kroz teške trenutke. Kroz njih uči. A kako ćete ga naučiti da se nosi s osjećajima? Prvi korak je – naučiti to sami.
4. Naučite djecu da imenuju emocije
Emocije su stvarne, prisutne i – trebaju biti imenovane. “Sretan”, “tužan”, “uzrujan”, “ljut”, “ponosan”, “zbunjen” – sve su to osjećaji koje dijete treba znati prepoznati i imenovati.
Zajednički napravite popis emocija i držite ga na vidljivom mjestu, primjerice na hladnjaku. To može biti odličan početak za razgovore i razumijevanje vlastitih stanja.
5. Pomozite im da opišu osjećaj
Pitajte dijete gdje u tijelu osjeća emociju. Je li to težina u prsima? Stezanje u grlu? Vrućina u obrazima? Pomozite mu da opiše osjećaj kao da objašnjava nekome tko ga nikad nije doživio.
To jača svjesnost tijela i uči djecu da su osjećaji prolazni, ali stvarni.
6. Ne bježite od emocija – sjednite s njima
Emocije dolaze u valovima. Kada ih pokušamo ignorirati, one ne nestaju. Učite dijete da može sjediti s osjećajem bez potrebe da ga odmah riješi, opravda ili potisne.
Nježno staviti ruku na srce kad osjećamo tugu, ili podignuti ruke u zrak kad osjetimo sreću, male su geste koje djeci mogu pomoći da osvijeste i normaliziraju svoje emocije.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.