Kako bi izgledao svijet u kojem je struja – iz nekog neobjašnjivog razloga – naglo nestala, i to zauvijek? Bismo li se prilagodili ili bismo se vratili u kameno doba? Tema je to kojom se bavila američka postapokaliptična znanstvenofantastična TV serija “Revolution” koja se prikazivala od 2012. do 2014.
Radnja je smještena u 2027., a petnaest godina ranije, 2012. godine, svjetski događaj poznat kao “The Blackout” uzrokovao je da sva električna energija na Zemlji, od računala i elektronike do automobila i mlaznih motora, postane trajno onesposobljena. Kao rezultat toga, vlakovi i automobili stali su na mjestu, brodovi su ostali na površini mora, a zrakoplovi su se srušili s neba.
U godinama nakon “blackouta” svijet se potpuno promijenio. Kaos je doveo do raspada Sjedinjenih Država, a središnju vladu zamijenile su one regionalne, kao i niz vojskovođa, diktatora i kriminalnih skupina. Da skratimo – svijet je postao užasno i neprijateljsko mjesto u kojem su mogli preživjeti samo najjači.
Početak potpune disfunkcije
U seriji je više puta priznato da je takav događaj fizikalno nemoguć. Jednostavno ne postoji mehanizam koji bi zauvijek onesposobio električnu energiju. No zaista postoje događaji koji bi, barem na neko vrijeme, mogli dovesti do poduljeg nestanka struje. Sličnim scenarijima često smo se bavili u ovoj našoj rubrici. Ovaj put pitamo se kako bi se globalni “blackout” odvijao iz minute u minutu.
Zamislimo da je Zemlju pogodila najjača solarna oluja u povijesti čovječanstva. Prvi znak kaosa bila bi čarolija boja na nebu, nalik na polarnu svjetlost (aurori). No kako bi solarni vjetar donio snažnu elektromagnetsku energiju koja ometa Zemljinu magnetosferu, ona bi izazvala jake smetnje u svim elektroničkim uređajima. To je početak potpune disfunkcije infrastrukture i tehnologije – početak općega kaosa.
Nakon jedne minute, prvi ljudi koji bi osjetili posljedice katastrofe bili bi putnici u zrakoplovima. Solarna oluja uništila bi komunikacijske i navigacijske sustave, ostavljajući pilote bez mogućnosti orijentacije. Za razliku od serije “Revolution”, avioni ne bi odmah pali jer su dizajnirani da izdrže određene smetnje, no smanjenje kontrole i koordinacije s kontrolama letenja zacijelo bi dovelo do nesreća.
Zašto Tesla nije mogao provesti projekt besplatnog prijenosa struje? Ovo su teorije
Smrt u avionu
S obzirom na velik broj aviona u zraku, sudari bi postali gotovo neizbježni. S tla, ljudi koji izlaze iz svojih zamračenih kuća vidjeli bi desetke zrakoplova, velikih i malih, kako padaju s neba – prizor apokalipse i panike.
Nakon dvije minute putnici u preostalim avionima i dalje bi osjećali učinke oluje, dok bi se na tlu situacija počela pogoršavati. Ljudi počinju shvaćati da ništa ne radi. Struje nema, a mobilni telefoni, iako uključeni, nemaju signal jer su telekomunikacijski tornjevi uništeni. Elektronički uređaji koji su bili povezani na mrežu pri udaru vjerojatno su pregorjeli uslijed prenapona.
bog nestanka struje, polovica svijeta našla bi se u potpunom mraku. Stariji uređaji poput radija također su nemoćni jer elektromagnetski valovi ometaju sve elektroničke sustave. Na trenutak je zavladala tišina. Nitko nema pojma što se točno događa. Već nakon tri minute liječnici i medicinske sestre neće imati luksuz vremena za razmišljanje.
Nestanak struje u bolnicama predstavlja ozbiljnu prijetnju životima pacijenata, zbog čega većina bolnica u razvijenim područjima ima rezervne generatore. No hoće li ti generatori zaista funkcionirati tijekom solarne oluje, ovisi o snazi oluje i povezanosti sustava. Iako neki pacijenti možda neće biti ugroženi, oni na respiratoru ili na operaciji bit će u neposrednoj opasnosti od smrti. Bolnice će odmah morati prijeći na hitnu trijažu.
Nakon četiri minute američki predsjednik bit će premješten na sigurno – u zaštićeni podzemni kompleks s rezervnim generatorima koji će omogućiti nastavak rada ključnih sustava. Prva stvar koju predsjednik mora učiniti jest dobiti informacije o situaciji. No komunikacija će biti ograničena jer će mnoge mreže biti onesposobljene, a sigurne linije između svjetskih lidera također će biti privremeno prekinute. Bit će jasno samo to da nije riječ o napadu, već o prirodnoj katastrofi koja je pogodila cijeli svijet.
Prijeti nuklearka
Nakon pet minuta počinje kaos. Ljudi koji su ostali u svojim domovima većinom su sigurni, no oni koji su se zatekli na cesti suočavaju se s pravom noćnom morom. Iako većina automobila još vozi, ne rade ni semafori ni GPS. Sudari postaju neizbježni. Prometni policajci pokušavaju usmjeravati promet, ali to je poput gašenja šumskog požara čašom vode.
Nakon šest minuta diljem svijeta izbili su požari do kojih je došlo kada su pregorjeli elektronički aparati. Vatra izbija u zgradama, na transformatorima i elektranama pa vatrogasci moraju reagirati na brzinu, bez ikakvog planiranja.
Nakon 10 minuta ljudi shvaćaju da bi situacija mogla postati katastrofalna pa kreću u pljačke trgovina, ljekarna i skladišta kako bi si osigurali zalihe, misleći da bi nestanak struje mogao potrajati. Dok bi policija inače pratila kriminal, u ovom trenutku to nije prioritet jer postoji nešto još gore – prijetnja koja bi katastrofu mogla pretvoriti u pravu apokalipsu.
Danas u svijetu ima 440 nuklearnih elektrana, od kojih su mnoge opremljene složenim sigurnosnim sustavima dizajniranima da spriječe nesreće. U slučaju totalnog nestanka struje, postavljeni su rezervni generatori koji bi trebali održavati rad tih postrojenja.
Ova zemlja očekuje stravičan megapotres: Mnogi gradovi mogli bi biti uništeni
Međutim, bivše sovjetske elektrane često su starije od zapadnih pa predstavljaju ogroman problem. Većina tih postrojenja ne održava se na adekvatan način, a u slučaju ozbiljnih kvarova, katastrofalni učinci mogli bi zahvatiti velika područja, s vrlo malo mogućnosti za upozoravanje lokalnog stanovništva.
Nakon sat vremena političari počinju kriviti jedni druge. U globalnom kontekstu, vođe svijeta neće pretpostaviti da je riječ o nesreći, već će biti uvjereni da je riječ o napadu. Generali će biti u panici i tražiti informacije. Iako još neće doći do oružanih sukoba, rast će strah i nesigurnost.
Nakon 10 sati probudit će se ljudi na drugom kraju svijeta. Vrlo brzo shvatit će koliko njihov svakodnevni život ovisi o električnoj energiji. Čak i ako je noć bila topla, hrana se neće odmah pokvariti. Srećom, nekoliko stvari još će funkcionirati. Toalet je i dalje upotrebljiv jer koristi gravitaciju i vodeni tlak. Međutim, sustavi vodovoda i kanalizacije također ovise o struji pa bi uskoro moglo doći do većih problema. Situacija je neizvjesna, a dan postaje sve čudniji.
Napadi bandi
Nakon 15 sati svakodnevni je život nestao. Nitko ne ide na posao ni u školu. Gradovima vlada strašna tišina, prekinuta povremenim zvukovima požara, eksplozija i pucnjave. Ljudska priroda, naravno, nije stala – paranoja raste. S dolaskom drugog dana bez struje ljudi postaju sve oprezniji i odlučniji zaštititi ono što imaju.
Oni koji nemaju, bit će još odlučniji da to nabave. Pljačkanje se odvija najčešće noću, a tijekom dana ljudi ostaju kod kuće. Oni koji pokušavaju provaliti mogli bi se suočiti s neugodnim iznenađenjima. Neki će pomagati susjedima i dijeliti višak stvari, ali većina će se brinuti isključivo za sebe i svoju obitelj.
Nakon 24 sata, kada padne mrak, situacija se počinje mijenjati. Ljudi više nisu prepušteni sami sebi. Vlada, iako s ograničenim mogućnostima za komunikaciju, organizirala je snage i izlazi na ulice. Policija i vojska su na terenu, s jasnim zadatkom održavanja reda. Cilj im je spriječiti razbojstva i prometne nesreće. Uvodi se policijski sat. Vojnici patroliraju gradom te izdaju naredbe preko megafona. Ulice su pak prepune pljačkaša koji koriste situaciju za vlastitu korist. Mnogi se pitaju je li ovo samo privremeni poremećaj ili “novo normalno”.
Kaos u SAD-u: Ljudi ostali bez struje, prijeti opasnost od smrzavanja
Nakon 28 sati bolnice su zatvorene, a sustav koji ih je održavao u životu uništen je. No to nije spriječilo medicinske radnike. Stvorene su improvizirane bolnice diljem grada, koje pružaju pomoć onima koji su bili ozlijeđeni u početnim nesrećama ili onima s akutnim zdravstvenim problemima. Ipak, njihove su mogućnosti ograničene – liječnici obavljaju hitne intervencije, prvu pomoć i, kad je nužno, operacije s vrlo malim količinama materijala.
Žrtve nesreća dolaze s teškim unutarnjim ozljedama i opekotinama, a zbog ograničenih resursa mnogi pacijenti moraju jednostavno čekati. U međuvremenu, nasilje na ulicama ne prestaje. Još veći izazov predstavljaju napadi bandi koje dolaze u potrazi za medicinskim materijalima.
Mnoge smrti
Nakon 36 sati vlasti su napokon shvatile da je stvarni uzrok nestanka struje – solarna oluja. Shvaćaju i to da će obnova moderne mreže biti veoma težak zadatak. Svaka zemlja mobilizira svoje najbolje znanstvenike i električare kako bi popravili ključne dijelove infrastrukture, s naglaskom na veće gradove, kako bi se obnovile komunikacije, grijanje, vodovod i kanalizacija.
Nakon 48 sati većina ljudi sada zna da se mora povući u svoje domove kad padne noć. Bande su postale manje hrabre zbog velike prisutnosti vojske, ali problemi ne prestaju. Kanalizacija još ne radi pa se gradovima počinje širiti smrad. Hrane je sve manje, a odnosi unutar obitelji raspadaju se pod pritiskom. Jedina je dobra stvar što vojska redovito izvještava građane, obećavajući da će se struja uskoro vratiti.
Nakon tjedan dana struje još nema. Obnova je dugotrajan proces jer treba popraviti oštećene strujne krugove i matične ploče koje kontroliraju lokalne izvore napajanja. Zbog toga će struja ponovno doći u različitim vremenskim razmacima za različite ljude i četvrti.
Kolaps najdugovječnije komunističke države: Ostali su bez struje, nafte, građani naglo mršave
Manje ruralne zone morat će čekati još tjednima. Dok se komunikacija polako obnavlja, mnogi će ljudi pokušati doći do informacija o voljenima, no većina će biti suočena s lošim vijestima. Zapravo, najveći gubitak bit će upravo – informacija – na koju smo navikli u svakom trenutku.
Ljudski gubici bit će ogromni. Mnoge smrti u ruralnim područjima neće biti dokumentirane još tjednima, a u nerazvijenim regijama svijeta, gdje infrastruktura gotovo ne postoji, brojne žrtve neće biti ni zabilježene.
Kada struja napokon dođe, život će se početi vraćati na “staro normalno”, ali bit će to “Pirova pobjeda”. Tuga, čemer i jad osjećat će se još dugo. Podržimo stoga znanstvenike koji neumorno rade s ciljem da se takve katastrofe izbjegnu ili barem ublaže.