Prema većini izvještaja, predsjednik Donald Trump je posljednjih tjedan dana bio gotovo potpuno zaokupljen sve gorom krizom između Izraela i Irana. Tijekom sastanaka u Kanadi u ponedjeljak, neprestano je tražio novosti od svojih savjetnika. Ovog je tjedna proveo više vremena u podrumskoj Sobi za krizne situacije (Situation Room) nego ikada ranije u svom predsjedničkom mandatu. Zato je bilo pomalo zapanjujuće kada se predsjednik u srijedu pojavio na južnoj terasi Bijele kuće – ne kako bi dao novosti o kriznim konzultacijama, već kako bi nadgledao postavljanje dvaju gotovo 30-metarskih jarbola za zastave. “Ovo su najbolji jarboli u zemlji, zapravo na svijetu. Taperirani su. Imaju lijep vrh”, rekao je predsjednik grupi novinara i radnika. “Za mene je ovo jako uzbudljiv projekt”. Pauza od sastanaka o Iranu trajala je oko sat vremena, a dan kasnije, predsjednik je odlučio – ne odlučiti, piše CNN.
Diktirao je izjavu svojoj glasnogovornici Karoline Leavitt, u kojoj je najavio da će odgoditi izdavanje naredbe za napad na Iran za najviše dva tjedna, kako bi dao priliku diplomatskom rješenju. Odluka je objavljena nakon još jednog sastanka u Sobi za krizne situacije, gdje je Trump proveo veći dio tjedna proučavajući planove napada i ispitujući dužnosnike o mogućim posljedicama svakog od njih. Nakon što je danima pojačavao ratnu retoriku, uključujući hitno upozorenje za evakuaciju 10 milijuna stanovnika iranske prijestolnice, ova odgoda daje predsjedniku malo prostora za razmišljanje dok nastavlja analizirati opcije koje su mu njegovi vojni savjetnici izložili posljednjih dana. To također omogućuje dodatno vrijeme za različite frakcije unutar njegove vlastite stranke da izravno utječu na predsjednika – bilo za, bilo protiv udara – što mnogi intenzivno pokušavaju učiniti otkako je postalo jasno da Trump ozbiljno razmatra napade na iranska nuklearna postrojenja.
Hrvatska ovo mora znati: Crna Gora napravila ono što je Srbija trebala već odavno
Predsjednik se javno nije opredijelio i proteklog je tjedna izmjenjivao ratoborne prijetnje na društvenim mrežama s osobnim brigama da bi vojni udar mogao uvući SAD u dugotrajan rat. Oslanjao se prvenstveno na direktora CIA-e Johna Ratcliffea i predsjednika Združenog stožera generala Dana Cainea za procjenu opcija, prema osobama upoznatima sa situacijom. Njegov posebni izaslanik Steve Witkoff održavao je kontakte s iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Araghchijem kako bi provjerio postoji li prostor za oživljavanje diplomacije koja je bila u zastoju prije nego što je Izrael pokrenuo svoju kampanju prošlog tjedna. Ostali su dužnosnici bili javno marginalizirani. Trump je dvaput ovaj tjedan odbacio ranije procjene direktorice Nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard o stanju iranskog nuklearnog programa. Gabbard je u ožujku svjedočila da američka obavještajna zajednica ne vjeruje da Iran gradi nuklearno oružje, Trump je to u petak javno opovrgnuo.
“Onda je moja obavještajna zajednica u krivu”, rekao je Trump novinarima u New Jerseyju. Kad su mu rekli da je to rekla Gabbard, odgovorio je: “Ona je u krivu”. No dok važe odluku koja bi mogla imati posljedice desetljećima, čini se da se Trump najviše oslanja na vlastiti instinkt koji mu je ovaj tjedan rekao da pričeka s naredbom o napadu koji bi mogao promijeniti globalni geopolitički poredak. Kada su mu na sastanku u Camp Davidu početkom mjeseca njegovi najviši sigurnosni dužnosnici rekli da se Izrael sprema na udar unutar Irana, to nije bilo iznenađenje. Trumpovi savjetnici mjesecima su se pripremali za mogućnost da bi Izrael mogao iskoristiti slabost Irana, čiji su regionalni saveznici desetkovani, za izravan napad. Trumpov tim došao je u Camp David s već izrađenim planovima mogućeg američkog angažmana. Prema upućenima, savjetnici su među sobom izgladili nesuglasice prije nego što su predsjedniku iznijeli opcije. Iz predsjedničkog ljetnikovca u planinama, Trump je također razgovarao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, koji mu je rekao da namjerava uskoro započeti vojnu kampanju u Iranu.
Deset dana kasnije, dok izraelska kampanja traje punim intenzitetom, Trump se u Kanadi sastao s američkim saveznicima iz G7, koji su pokušali razaznati kakav je američki plan. Na zatvorenim sastancima, europski lideri pokušali su saznati je li Trump spreman narediti američki napad na Fordow – iransko podzemno nuklearno postrojenje koje je u središtu američkih vojnih planova. Također su ga pokušali nagovoriti da potpiše zajedničku izjavu kojom se traži da “rješenje iranske krize vodi širem smanjenju napetosti na Bliskom istoku”. Trump im nije otkrio svoje namjere ni u privatnim razgovorima, ni na večeri na golf igralištu Kananaskis. Umjesto toga, ranije je napustio summit, ostavivši europske lidere u Kanadskim Stjenjacima i vratio se u Washington kako bi sam riješio situaciju. Do sredine tjedna, uz samo nejasne signale iz Irana o volji za nastavkom pregovora, Trumpovo strpljenje za diplomaciju počelo je jenjavati. Mnogi su saveznici vjerovali da je na rubu izdavanja naredbe za udar.
“Kasno je, znate?” rekao je u srijedu, na događaju podizanja zastava, dok mu se čelo sjajilo od vrućine. “Kasno je za razgovor”. Na privatnim sastancima istog dana, Trump je djelovao uvjereno da je potrebno uništiti postrojenje Fordow, prema ljudima upoznatima s tim razgovorima. I javno je rekao da samo Sjedinjene Države imaju moć da to izvedu. “Samo mi to možemo učiniti – ali to ne znači da ću to učiniti”, rekao je po povratku s podizanja zastave. “Svi me pitaju, ali još nisam donio odluku”. Govorio je iz Ovalnog ureda, gdje je okupio igrače talijanskog nogometnog kluba Juventus, koji su stajali iza njega dok je odgovarao na pitanja o odluci o Iranu. U jednom trenutku, Trump se obratio igračima usred razgovora o B-2 stealth bombarderu – jedinom zrakoplovu sposobnom nositi bombu koja može uništiti podzemno iransko postrojenje. “Možete biti tihi – i nikad ne izgubiti, zar ne?” pitao je igrače, koji nisu odgovorili.
“Bilo je malo čudno. Kad je počeo pričati o politici i Iranu i svemu, bilo je kao… samo želim igrati nogomet, čovječe”, rekao je kasnije igrač Timothy Weah. Usred niza događaja, Trump je nastavio vagati svoje opcije i izražavao zabrinutost zbog mogućeg dugotrajnog rata. I dalje je primao poruke iz svih dijelova svoje političke koalicije, koja je podijeljena oko mudrosti vojnog udara koji bi mogao uvući SAD u višegodišnji sukob. Više je puta razgovarao s republikanskim senatorom Lindseyjem Grahamom, glasnim zagovarateljem udara, koji je opisao predsjednika kao “vrlo fokusiranog i vrlo smirenog” nakon telefonskog razgovora u utorak navečer. „Imam osjećaj da kada kaže da Iran neće imati nuklearno oružje – on to i misli”, rekao je Graham sljedeći dan. “Dao im je priliku za diplomaciju. Mislim da su pogriješili u procjeni kada je riječ o predsjedniku Trumpu”.
Jedan od najglasnijih protivnika udara, njegov bivši glavni strateg Steve Bannon, bio je u Bijeloj kući u četvrtak na ručku s predsjednikom, koji je bio odgođen nekoliko tjedana ranije. Nije otkrio ništa iz tog razgovora u svojoj emisiji “War Room” kasnije istog dana. No dan ranije rekao je na okruglom stolu da bi upletanje u dugi sukob s Iranom značilo ponavljanje povijesne greške. “Moj moto sada: Izraelci moraju završiti ono što su započeli”, rekao je na doručku u organizaciji Christian Science Monitora. “Ne možemo to opet učiniti. To bi uništilo zemlju. Ne smijemo ponoviti Irak.“ Za Trumpa, vrtlog opcija, mišljenja i savjeta nije ništa novo. Odluku o Iranu suočava se kao i s većinom drugih velikih odluka u svojem predsjedništvu – tražeći savjete i pokušavajući doći do rješenja koje će zadovoljiti što širi krug njegovih pristaša.
Ovoga puta, odgovor možda neće biti jednostavan, niti Trump drži sve karte u igri koja se odvija širom svijeta. Odluka Izraela da pokrene napade prošlog tjedna, iako nije bila iznenađenje, došla je usprkos njegovim javnim pozivima na suzdržanost. A s Iranom se suočava s protivnikom koji ima dugu povijest tvrdoglavog otpora američkom pritisku. Prilikom dolaska u svoju rezidenciju u New Jerseyju u petak, Trump je rekao da bi bilo teško tražiti od Netanyahua da zaustavi napade na Iran kako bi se otvorio prostor za diplomaciju, s obzirom na dosadašnji uspjeh Izraela u sukobu. Također je rekao da je rok od dva tjedna koji je najavio dan ranije – maksimum koji je spreman čekati, ali da zadržava opciju narediti udar i prije. Predsjednik nije mogao reći je li ovo najvažnija odluka s kojom se suočio. No dok pokušava pronaći ravnotežu između okončanja iranskih nuklearnih ambicija i izbjegavanja rata, ponudio je vlastitu viziju onoga kakvu ostavštinu želi ostaviti: “Uvijek mirotvorac”, rekao je. “To ne znači – ponekad treba pokazati čvrstinu da bi se postigao mir. Ali uvijek mirotvorac”.