Iran se u ponedjeljak, de facto, predao Izraelu nakon samo tri dana munjevite akcije “Uzdižući lav”. Sve što je u idućim danima uslijedilo i što će tek uslijediti bit će zapravo pokušaji obiju strana da to demantiraju kako bi održali kakvu-takvu sliku vlastitog suvereniteta, no jasno je da mir nije sklopljen razgovorima između Izraela i Irana, nego između SAD-a i Rusije. Prema tom mirovnom planu, za koji će si zasluge pobjedonosno pripisati Donald Trump, Rusija bi trebala preuzeti 60-postotno obogaćeni iranski uranij. Plan je to koji je Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov ovog tjedna već iznio na stol. Međusobno raketiranje Teherana i Tel Aviva stoga je, budimo krajnje cinični, krvavi vatromet proslave pada Irana i tamošnjeg režima.
Sve je prošloga tjedna počelo veoma zabrinjavajuće. Trebala je to biti munjevita, ciljana akcija, a nastavila se čitavog ovog tjedna. Mjesecima najavljivana operacija kojom bi Izrael preciznim ubilačkim misijama obezglavio vodstvo iranskog nuklearnog programa i, zapravo, velik dio vojne vrhuške. Umjesto toga, ostvario se najgori mogući scenarij. Na stotine projektila, bombi i dronova iz Izraela, Iran je uzvratio stotinama svojih. Mrtvi su počeli padati u Teheranu, ali i u Tel Avivu i Haifi. Na videosnimkama vide se civili kako u šoku i nevjerici promatraju buktinju što se diže ponad rafinerije u Haifi, raznesene prošlog vikenda. Izraelu se dogodio rat, ali trodnevni, za koliko je u punom intenzitetu Iran imao snage. Unatoč tomu, vrhovni poglavar ajatolah Ali Homnei sredinom tjedna obratio se, po prvi puta od izraelske akcije i iranske protuakcije. „Svi koji znaju povijest Irana znaju da Iran ne poznaje jezik prijetnje. Iranu se ne nameće rat ili mir“, rekao je i poručio da se Iran neće predati. Dan ranije Iran je navodno pogodio Mossadove centre u priobalnom Herzliyu ali i obavještajni centar u Tel Avivu.
Odbrojavanje je počelo, čeka se potez Trumpa: Iranu posljednju šansu za mir prije nego udari
„Geolokacijskom analizom potvrđeno je da je Iran balističkim projektilima pogodio operativni centar izraelske obavještajne službe Mossad u Tel Avivu, označivši ovaj napad kao direktan udar na ključnu infrastrukturu izraelske obavještajne mreže“, pročitano je na iranskoj državnoj televiziji, istoj onoj koja je nešto ranije morala prekinuti program jer je raketirana tijekom vijesti uživo. Daleko od toga da Izrael i Izraelci u stanju rata ne žive već dugo, no ovo je prvi put u više desetljeća da je probijena “neprobojna” kupola, te da balistički projektili iz Irana uspijevaju zaobići najsuvremenije obrambene sustave i uspješno pogoditi ciljeve u glavnome gradu Izraela, kojeg pak svijet osuđuje zbog napada na nuklearna postrojenja, što je najstrože zabranjeno međunarodnim zakonima zbog opasnosti od štetnih utjecaja koji bi se mogli proširiti i daleko izvan zemalja uključenih u sukob.
Ostali zatečeni
Iz svega se vidi da je ovakvom eskalacijom bio zatečen i Zapad. No ono što je postalo najočitije jest snaga izraelske tajne službe Mossad. Nije tajna da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu i prije bio zagovornik vojne opcije kako bi se zaustavio iranski nuklearni program. U skladu s time, Mossad je godinama pripremao ovu akciju. Vidljivo je to iz više raštrkanih, a međusobno povezanih detalja iransko-izraelskog sukoba proteklih dana.
Najprije, potpuni debakl iranskih obavještajaca dogodio se u trenutku kada su dronovima napadnuti strateški ciljevi u Iranu. No to nisu bili dronovi iz Izraela, već iz potpuno funkcionalne tvornice dronova koja je izgrađena nadomak iranskoga glavnog grada Teherana. Da bi se takvo što postiglo, Mossadovi tajni operativci morali su najmanje nekoliko godina biti infiltrirani u sam vrh iranske vojne i civilne vlasti. Ponajprije, tvornicu je trebalo izgraditi i opremiti a da se za nju ne dozna, što je postignuto vozilima s uređajima za ometanje signala, koja su morala biti neupadljiva te raspoređena u Iranu dugo prije operacije. Ta se faza pokazala potpunim uspjehom, te su napadi pokrenuti iz okolice Teherana bili gotovo stopostotno učinkoviti.
Meta su bili komunikacijski čvorovi, radar, protuzračna obrana i raketni sustavi, kako bi se oslabila iranska sposobnost za uzvrat i zaštitila izraelska ofenziva iz zraka. Dronovi su, prema istim izvorima, uništavali i platforme za lansiranje projektila prema Izraelu. To što je ovakva infrastruktura, i to u blizini glavnoga grada, mogla postojati bez reakcije iranske obavještajne službe, sugerira, dakle, duboku infiltraciju ili potpunu kompromitaciju sigurnosnog aparata Islamske Republike. Za bilo koju iole ozbiljnu državu to bi bio iznimno težak poraz. Za Iran, koji se godinama hvalio “obrambenom neprobojnošću”, to je poniženje.
Samrtni hropac
Dalje, trebalo je razraditi plan ubojstava meta. Iran je, naime, godinama provodio detaljne vojne vježbe s naglaskom na zaštitu ključnih figura vojne i civilne vlasti te znanstvenika uključenih u nuklearni program. Tim su vježbama definirani svi operativni postupci, kao i lokacije na koje će se osobe za koje se pretpostavljalo da će biti meta izraelskog napada biti sklonjene. Činjenica da su te osobe ubijene laserski navođenim raketama koje su gađale maltene točno u dnevni boravak svih onih koji su bili na listi govori da je Izrael u trenutku udara znao preciznu lokaciju svake mete sa svoje crne liste. Nakon što je likvidirana vojna i znanstvena vrhuška, raketirana su ključna nuklearna postrojenja, ali i uništene najvažnije obrambene pozicije Irana.
Na popisu žrtava brojni su iranski vojni i nuklearni stručnjaci, poput, primjerice, generala bojnika Hosseina Salamija, Mohammada Bagherija, Amira Alija Hajizadeha i poručnika Gholama Alija Raskihda i Alija Samkhanija. Na popisu je i nekolicina nuklearnih znanstvenika, kao i stručnjaci koji su ključni za razvoj iranskog nuklearnog i raketnog programa te članovi Iranske revolucionarne garde. Izraelski je napad na iranska nuklearna postrojenja, prema tumačenjima globalnih stručnjaka, mnogo više od vojnog udara, on je obezglavljenje cijelog nuklearnog programa te drastično smanjenje ofenzivnih sposobnosti Irana.
Snažan odgovor Irana, koji je iste noći lansirao 150 projektila prema Izraelu, bio je, zapravo, samrtni hropac. Iranske baraže zastarjelih projektila, koje su se nastavile i ovog tjedna, zapravo su trošenje ostatka ostataka, onoga što Izrael nije uništio u dosadašnjim silovitim akcijama. Nadalje, jasno je kako ovo nije samo strateški besprijekorno odrađena vojna nego i politička operacija izvedena s ciljem promjene režima u Iranu. Ratno stanje i raketiranje glavnoga grada stvaraju ozračje nesigurnosti i panike koje može i hoće dovesti do unutarnjih napetosti u Teheranu.
Uzdižući lav
Iran za Izrael predstavlja i egzistencijalnu prijetnju, izraelske vlasti godinama uvjeravaju da baš Izrael može najviše izgubiti ako Iran – koji odbija priznati pravo Izraela na postojanje – razvije nuklearnu bombu. Dana 13. lipnja 2025. izraelske snage započele su zračne napade na više od 100 ciljeva unutar Irana, uključujući i postrojenja za obogaćivanje uranija u Natanzu, istraživačke centre u Fordou te položaje Iranske revolucionarne garde (IRGC). Operacija je nazvana “Uzdižući lav”. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio je da je riječ o “napadu na agresivni režim” te o “obrani od nadolazeće prijetnje nuklearnim oružjem”.
Iran je brzo uzvratio lansiranjem više od 100 projektila i dronova prema izraelskom teritoriju. Većinu projektila presrela je protuzračna obrana, no nekoliko ih je pogodilo infrastrukturne i civilne ciljeve, pri čemu su smrtno stradale najmanje tri osobe, a deseci su ozlijeđeni. Drugog dana intenzivnih sukoba izraelski su se napadi nastavili. Broj poginulih u Iranu popeo se na najmanje 138, uključujući i dvadesetero djece, dok je više od 320 osoba ozlijeđeno. U izraelskim gradovima Tel Avivu i Haifi oglasile su se sirene za zračnu uzbunu, a zračni prostor iznad Izraela otad je zatvoren za sav komercijalni zračni promet.
Stanovnici Teherana opisivali su atmosferu kao kaotičnu. Mnogi su napustili grad ili se sklonili u javna skloništa, pojavile su se nestašice goriva i problemi u komunikacijskim mrežama. Jedan stanovnik ovako je opisao stanje: “Osjeća se miris smrti u zraku.” No ništa manje kaotično nije bilo ni u izraelskim gradovima. Prvi put zakazala je Željezna kupola, najsuvremeniji PZO sustav na svijetu, kojim je Izrael dosad uvijek uništavao neprijateljske projektile. Stoga je početkom tjedna prvi put u povijesti Izrael tijekom noći upotrijebio novi sustav protuzračne obrane – Barak Magen.
Uvukao se strah
“Bilo koji obrambeni sustav može biti nadvladan brojem prijetnji, a Željezna kupola u određenoj je mjeri preopterećena”, rekao je profesor Michael Clarke, analitičar za obranu i sigurnost Sky Newsa. No Izraelci su objavili videozapis svojeg najnovijeg sustava, Baraka Magena. Riječ je o sustavu koji se nalazi na moru, na jednom od njihovih raketnih brodova. Može se istovremeno nositi s višestrukim prijetnjama, rekao je stručnjak te ustvrdio da Izrael snimkama novog sustava nastoji “podignuti moral” izraelskog naroda nakon pogibija u Tel Avivu i Haifi. Do zaključenja ovog izdanja, broj poginulih u Iranu popeo se na više od 240, većinom civila, dok je više od 1000 osoba ranjeno. Na izraelskoj strani poginulo je najmanje 14 civila, a stotine su ozlijeđene. Zračni i raketni napadi nastavili su se s obiju strana, a Izrael je objavio da je uništio oko trećine iranskih lansera balističkih projektila.
Visoki iranski dužnosnici oštro su osudili izraelske napade. Glasnogovornik iranskih oružanih snaga Abolfazl Shekarchi izjavio je: “Imamo legitimno pravo na odgovor prema Povelji Ujedinjenih naroda.” Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, nazvao je napade “zločinačkim činom” i zaprijetio “gorkim i bolnim krajem za cionistički režim”. Iransko ministarstvo unutarnjih poslova izjavilo je da će i Sjedinjene Američke Države snositi odgovornost za razvoj situacije, čime je pojačan dojam o mogućem širenju sukoba. SAD je, pak, reagirao navodeći svoj nosač zrakoplova Nimitz prema Bliskom istoku.
Na međunarodnoj sceni, glavni tajnik UN-a António Guterres, zajedno s čelnicima Kine, Rusije i Turske, pozvao je na hitnu deeskalaciju. Turska i Rusija izrazile su spremnost za posredovanje između zaraćenih strana. Rusija je pritom preuzela glavnu riječ. Rusija i Iran već su 2015. imali dogovor o slanju niskoobogaćenog uranija u Rusiju, gdje je pretvoren u gorivo za civilne reaktore. Moskva i sada nudi ulogu posrednika kako bi ublažila ratnu krizu i istovremeno zadržala stratešku prednost u nuklearnom sektoru. Riječ je o ideji da Rusi preuzmu višerazinski obogaćeni uranij (dakle više od 60 %) i pretvore ga u specijalno gorivo za civilnu upotrebu. Na taj način Iran smanjuje opasnost, a Rusija istovremeno povećava svoj geopolitički utjecaj. To također odgovara američko-ruskom baletu “dijeli i vladaj” u regiji.
Odbijen prijedlog
Premijer Netanyahu naglasio je: “Naša meta nije iranski narod, već represivni režim.” Istovremeno je potvrdio da će se napadi nastaviti sve dok se ne osiguraju uvjeti za neutralizaciju iranskih kapaciteta za razvoj dalekometnih projektila i nuklearnog oružja. Iran je početkom tjedna poručio da je “spreman prestati s raketiranjem Izraela ako i druga strana odluči tako”.
Iranska pružena ruka pomirenja u skladu je s ranije iznesenim tvrdnjama o rusko-američkom mirovnom planu. No to ne znači da se posljedice ovakvog, pa makar i kratkotrajnog rata, neće osjećati još dugo u cijelome svijetu.
Ratna retorika i otvorene vojne operacije izazvale su zabrinutost diljem regije, pa i šire, osobito zbog rasta cijena energenata i nesigurnosti u globalnoj opskrbi. Nije tajna da ove dvije zemlje godinama vode rat iz sjene, kako preko posrednika, tako i tajnim operacijama. Teheran pritom pruža potporu oružanim snagama u regiji koje su se izravno sukobljavale s Izraelom, primjerice Hezbollahu u Libanonu ili hutistima u Jemenu. Otkako je počeo izraelski rat u Gazi, napadi skupina kojima podršku daje Iran pojačali su se kao znak solidarnosti prema Palestincima. Pritom treba imati na umu da je Netanyahu pod pritiskom i u samom Izraelu. Protivljenje novom zakonu o vojnoj obvezi rezultiralo je političkom blokadom, a izraelski parlament Kneset održao je i rasprave o mogućem raspuštanju, no do toga ipak nije došlo.
To bi rezultiralo prijevremenim izborima, na kojima bi, kako to sugeriraju ankete, Netanyahu izgubio. Nedavno je parlament odbio prijedlog o raspuštanju, a time je Netanyahu dobio još vremena za rješavanje krize. U svemu tome postavlja se pitanje zbog čega se Izrael baš sada odlučio krenuti u napad. Nuklearno nadzorno tijelo Ujedinjenih naroda ovih je dana usvojilo rezoluciju kojom je Iran proglašen krivim za kršenje obveza koje su proizišle iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.
Ubrzane aktivnosti
Teheran je pak uzvratio da će ubrzati svoje nuklearne aktivnosti, rekavši kako nema drugog izbora nego odgovoriti. “Vi ste počeli s agresijom, a mi ćemo je završiti. Naš neprijatelj Izrael može očekivati tešku kaznu kao odgovor na svoju agresiju”, zaprijetio je vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei, nakon izraelskog napada, dodajući da je cionistički entitet počinio prljav i krvav zločin na iranskome tlu ciljajući stambena područja. “Ova agresija otkriva kriminalnu prirodu tog entiteta više nego ikada prije, a naš neprijatelj pripremio si je gorku i bolnu sudbinu i neizbježno će je dočekati”, poručio je Hamnei iz Irana koji se već dugo priprema za mogući izraelski napad, no, unatoč tomu, već su se za prvog napada pokazali posve nespremnima.
Rafael Grossi, direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), izjavio je da su izraelski udari na iranska nuklearna postrojenja “duboko zabrinjavajući”, te upozorio na moguće posljedice za sigurnost ljudi i okoliša. “Više sam puta naglasio da se nuklearna postrojenja nikada ne smiju napadati, bez obzira na okolnosti ili kontekst. Takvi napadi imaju ozbiljne posljedice za nuklearnu sigurnost, zaštitu i međunarodni mir”, naveo je Grossi u izjavi pred članovima upravnog odbora IAEA-e.
Pozvao je sve strane na maksimalnu suzdržanost i upozorio da bi bilo kakva vojna akcija kojom se ugrožava sigurnost nuklearnih objekata mogla imati teške posljedice ne samo za Iran nego i za regiju, pa i šire. Prema posljednjim informacijama, određene zone Teherana već su evakuirane. Ljudi bježe iz glavnoga grada zemlje koja ima više od 90 milijuna stanovnika. Izgledno je da će novi rat izazvati novi izbjeglički val zasad nepoznatih razmjera.
Veliki bijeg
Udarom na ključnu iransku infrastrukturu, smatraju mnogi, prijeđena je crvena crta i potpuno razorena kakva-takva ravnoteža na Bliskom istoku, koji je ionako već neko vrijeme na rubu eskalacije. Razmjere i posljedice izraelske operacije na tlu Irana još nitko sa sigurnošću ne može sagledati. Više je mogućih scenarija. U prvom, optimističnijem scenariju, međunarodna zajednica uspijeva zaustaviti spiralu nasilja. Već se nazire diplomatski pritisak – turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ponudio je Ankaru u ulozi medijatora, dok je glavni tajnik UN-a António Guterres pozvao na “trenutni prekid vatre i povratak dijalogu”.
Ako posrednici uspiju uvjeriti Izrael da se zaustavi nakon udara na strateške ciljeve, te ako Iran prisili svoje posredničke snage (Hezbollah, iračke milicije, hutiste) da se suzdrže, moguće je postizanje privremenog prekida vatre do kraja lipnja. Posljedice bi bile pad napetosti u regiji, oporavak tržišta energenata, ali uz zadržan geopolitički rizik, a Iran bi politički pokušao sve prikazati kao diplomatsku pobjedu, dok bi Izrael tvrdio da je uspješno neutralizirao “nuklearnu prijetnju”. Međutim, ostaje pitanje: može li se deeskalacija dogoditi bez gubitka lica bilo koje strane? Malo vjerojatno – što čini ovaj scenarij neizvjesnim, iako ne i nemogućim.
Najizgledniji scenarij u ovom trenutku eskalacija je sukoba unutar granica regije, ali bez otvorenog upletanja SAD-a ili drugih velikih sila. Izrael bi u tom slučaju nastavio s taktičkim zračnim udarima, osobito na položaje u Siriji, Libanonu i zapadnom Iraku, s ciljem uništavanja proiranskih snaga. Iran bi uzvraćao balističkim i bespilotnim udarima preko posredničkih milicija, jer vlastitih napadačkih i obrambenih resursa, rekosmo, više gotovo da i nema. Hezbollah, kao najjača paravojna sila na Bliskom istoku, mogao bi intenzivirati napade iz južnog Libanona, dovodeći do novog izraelsko-libanonskog rata. Sukobi se u tom slučaju šire na četiri države: uz Iran i Izrael, na Libanon i Siriju.
Intenzivirani napadi
Deseci tisuća civila mogli bi biti raseljeni, osobito iz pograničnih područja. Izraelski gradovi naći će se pod redovitim raketnim udarima, a cijene nafte rast će 20 – 30% jer Perzijski zaljev postaje zona visokog rizika. U ovom trenutku sve su opcije na stolu – osim povratka na stanje prije 13. lipnja. Previše je krvi već proliveno, previše granica prijeđeno. Najvjerojatniji je smjer razvoja ograničeni regionalni sukob, s potencijalom za širenje na Libanon i Siriju, ali bez potpune eskalacije na razini svjetskog rata. No, ako ijedna strana pogrešno procijeni trenutak, ili ako neko zrakoplovstvo pogodi “pogrešan” cilj, svijet bi se mogao suočiti s ratom bez karte za izlaz.
Bliski istok, kao i mnogo puta u povijesti, ponovno postaje šahovska ploča na kojoj krv teče lakše nego diplomacija. Svijet ipak nema razloga da prestane strahovati jer pustinjski vjetrovi Bliskog istoka, pokazala je povijest, često mijenjaju smjer kada se to najmanje očekuje. Pripravnost je podignuta i u Velikoj Britaniji. Oglasio se i američki državni tajnik Marco Rubio, rekavši da SAD nije izravno (vojno) sudjelovao u izraelskom udaru, ali im je pružio diplomatsku i logističku potporu, odnosno taktičku prednost.
Očekivano, svoj stav iznio je i američki predsjednik Donald Trump, koji je podsjetio da Iran nije htio odustati od svojeg nuklearnog programa premda im je “on davao priliku” da se dogovore. “Rekao sam im najodlučnijim riječima: Učinite samo jedno! No jednostavno to nisu učinili. Upozorio sam ih da će sve biti mnogo gore nego što znaju i očekuju ili su im rekli. Rekao sam im da SAD proizvodi najbolje i najsmrtonosnije, daleko najbolje oružje na svijetu, i da ga Izrael ima u velikim količinama, a uskoro će ga imati još više. I zna ga koristiti. Neki tvrdolinijaši u Iranu govorili su hrabro, ali nisu imali pojma što ih čeka. Svi su sada mrtvi i bit će još gore”, poručio je američki predsjednik Iranu, čiji je predsjednik Masoud Pezeshkian rekao da će Izrael zažaliti nakon snažnog odgovora Irana.
Kina se buni
“Iranski narod neće šutjeti pred ovim zločinom, a legitiman i snažan odgovor Islamske Republike Iran natjerat će neprijatelja da požali zbog svojih postupaka”, odvažno je poručio predsjednik Irana, u čiju je zaštitu stala Rusija, koja je kao njihov saveznik oštro osudila izraelski napad.
Kremlj je poručio kako je riječ o neopravdanoj agresiji koja ugrožava regionalnu stabilnost i narušava sve napore koji vode prema mirnom rješenju krize. Rusko ministarstvo vanjskih poslova optužilo je Zapad, a posebno SAD, za podršku izraelskim akcijama, dodajući da će Rusija s partnerima u regiji nešto poduzeti kako bi se zaustavila takva eskalacija.
Moskva je također najavila sazivanje hitne sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, a duboku zabrinutost izrazilo je i kinesko ministarstvo vanjskih poslova, iz kojeg su poručili i kako je napad na suverenu državu kršenje međunarodnog prava, naglasivši da dodatna destabilizacija Bliskog istoka prijeti i svjetskom miru i globalnoj energetskoj sigurnosti, koja je poseban interes Kine. Potvrdila su to promptno i globalna tržišta, koja su odmah reagirala ogromnim skokom cijene nafte te padom na burzama.
Nosač aviona Nimitz već je upućen prema Bliskom istoku
Nedugo nakon početka otvorenog sukoba Izraela i Irana američka je vojska počela prebacivati svoje vojne resurse na Bliski istok. Amerika je pomogla Izraelu da se obrani od iranskih zračnih napada. Nosač zrakoplova USS Nimitz trebao je ovog tjedna pristati u jednu od luka u srednjom Vijetnamu, međutim, američko je veleposlanstvo u glavnome gradu zemlje Hanoiju reklo da je taj plan otpao zbog “hitnog operativnog zahtjeva”, pa je Nimitz preusmjeren prema Bliskom istoku. U najnovijem se razvoju događaja ne isključuje zračni udar SAD-a na Teheran ako Iran nastavi raketirati izraelske gradove.
Moguće je da iranski nuklearni program uopće nije oštećen
Kako to obično biva kod ovakvih akcija, šire se i različite teorije pa se tako tvrdi da je Iran sakrio svoj nuklearni program na dubini od 800 metara. Najkritičniji objekti iranskog nuklearnog programa navodno se nalaze pod zemljom, a razina ih čini gotovo nedostupnima modernim sredstvima uništavanja, pa i većini konvencionalnog i taktičkog nuklearnog streljiva, što dovodi u pitanje scenarije koje bi Izrael i SAD mogli uzeti u obzir. Do tih se objekata dolazi spiralnim tunelima, a nagađa se kako je riječ o utvrđenim područjima u Fordowu i Natanzu, odnosno ključnim centrima za obogaćivanje uranija u Iranu.
Posljedica je toga prelazak Irana u zonu neranjivosti na uranij, što smanjuje mogućnost vojnog rješenja nuklearnog problema izvana uz zadržavanje sposobnosti brzog sastavljanja bojevih glava. Bez obzira na formalnu odsutnost nuklearnog oružja, Iran već posjeduje i materijal i tehnologiju, kao i vozila za njegovo stvaranje u vrlo kratkom roku.
Akumulaciju uranija obogaćenog na 60 posto potvrdila je i agencija IAEA. Još su prije dvije godine, prema Bloombergu, inspektori zabilježili kratkotrajno prekoračenje razine od 84 posto, što je oznaka koja uranij za oružje odvaja za svega šest posto od granice od 90 posto koja je standardna za bojeve glave. Usporedno s time traje i razvoj balističkog projektila s dometom do 3000 kilometara na temelju sjevernokorejskih modela, što Iranu omogućuje napad na ciljeve u Izraelu, kao i na američke baze u regiji, uključujući Katar, Bahrein i Kuvajt. Pojednostavljeno rečeno, Teheran je uspio stvoriti tehnička i geopolitička jamstva svoje nepredvidivosti, a Izrael sva ta nastojanja vratiti koje desetljeće unatrag u samo nekoliko dana svoje ofenzive.