DJECA ne moraju uvijek postavljati pitanja da bi nešto naučila. Najčešće upravo šutke promatraju i usvajaju obrasce ponašanja koje vide kod odraslih, osobito kod roditelja. Iako se često misli da uče samo ono što im se izravno kaže, istina je da djeca upijaju mnogo više iz svakodnevnog ponašanja koje odrasli i ne doživljavaju kao podučavanje.
Način na koji roditelji reagiraju dok su pod stresom, kako razgovaraju o sebi i drugima te kako se ponašaju – sve to, i bez riječi, oblikuje dječju sliku o svijetu, sebi i drugima. U nastavku donosimo pet situacija koje djeca svakodnevno primjećuju i tumače, čak i kada toga nismo svjesni.
Kako odrasli reagiraju na stres
Djeca možda ne razumiju riječ “stres”, ali itekako primjećuju promjene u tonu glasa, izrazu lica ili ponašanju. Kad odrasli zalupe ladicom, frustrirano dišu ili zure u ekran, dijete promatra i uči. Ako odrasli umjesto toga posegnu za dubokim udahom, kratkom šetnjom ili smirenim odgovorom, i to ostavlja dojam. Djeca već tada formiraju prve obrasce ponašanja za suočavanje s teškim emocijama, piše The Times of India.
Kako se odrasli odnose jedni prema drugima
Iako se čini da se djeca trebaju usredotočiti samo na ljubav koju dobivaju, ona itekako primjećuju kako odrasli međusobno razgovaraju i rješavaju nesuglasice. Djeca gledaju jesu li odrasli nježni, hladni, podrugljivi ili puni poštovanja. Tako iz dana u dan uče kako izgleda zdrav (ili nezdrav) odnos i kasnije taj model primjenjuju na vlastita prijateljstva, odnose u školi i, jednog dana, partnerske veze.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kako se nose s vlastitim pogreškama
Kada odrasli zaborave nešto, razbiju čašu ili pogriješe, djeca ne gledaju što se dogodilo već kako se reagira. Hoće li odrasla osoba priznati pogrešku, nasmijati se, ispričati se ili će ljutnju preusmjeriti na druge? Kroz ove situacije djeca uče treba li se sramiti pogrešaka, je li u redu griješiti i smije li se pogreška priznati bez straha.
Kako odrasli govore o sebi
Dijete ne sluša samo što mu se govori već i što odrasli govore o sebi. Rečenice izgovorene pred ogledalom poput “Izgledam grozno” ili “Ništa ne znam” tiho oblikuju djetetovo poimanje vlastite vrijednosti. Prema The Times of India, ako odrasli često govore negativno o sebi, dijete nesvjesno usvaja sličan unutarnji glas, i to može utjecati na njegovo samopouzdanje.
Kako se ponašamo prema nepoznatima
Djeca znaju da treba biti oprezna s nepoznatima, ali i uče kako se prema njima ponašati. Kad odrasli toplo pozdrave dostavljača, pristojno komuniciraju s blagajnicom ili se osmjehnu susjedu, dijete bilježi svaki taj trenutak. Na taj način dijete razvija osjećaj za pristojnost, poštovanje i društvenu povezanost, čak i u situacijama koje se odraslima čine beznačajnima.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.