Stoga, da, očekujte da će ljudi postavljati pitanja jer obaranje svjetskog rekorda nije mala stvar, pogotovo ako obaranje uključuje 500 tisuća života za koje odgovarate, a vi ne djelujete kao najpouzdanija ekipa jer kao i sve ostalo u ovoj državi i ove pripreme djeluju kao nešto što se radi traljavo i u hodu. I da se razumijemo, odjednom su svi stručnjaci za organizaciju koncerata pa iz svake rupe izađe neki apsolutni poznavatelj naoružan naknadnim znanjem. Ono što je zapravo najtužnije je upravo to da nitko, ali baš nitko, ne daje zadovoljavajuće odgovore osim odgovora koje bismo mogli svesti na: “Tko preživi, pričat će”.
U svemu tome, najviše će ispaštati upravo fanovi od kojih velika većina ne samo da nema festivalskog već nemaju ni koncertnog iskustva pa se bezglavo upuštaju u nešto o čemu nemaju pojma. Zato i vidite gomilu ekipe koja novinarima odgovara u stilu: “Ma bit će super, snaći ćemo se”. I u redu za njih iako grad ne zna ni gdje će parkirati ni kamo će nakon koncerta, ali tu su djeca, starci i trudnice koji su prepušteni sreći u ovoj kombinaciji pohlepe, neodgovornosti, brzinske organizacije, nepripremljenosti i političkog kukavičluka.Hrvoje Marjanović za Index.