Nova studija otkrila je sumornu stvarnost s kojom se suočava većina američkih građana – zbog vrtoglavog rasta troškova, “minimalna kvaliteta života” za mnoge je postala nedostižan cilj. Kako prenosi New York Post, istraživanje baca novo svjetlo na ekonomsko stanje nacije i ruši mit o ostvarivosti američkog sna.
Istraživanje, koje je proveo Ludwig Institute for Shared Economic Prosperity, definiralo je “minimalnu kvalitetu života” kao sposobnost kućanstva da pokrije troškove osnovnih životnih potrepština. To uključuje ne samo stanovanje, hranu, prijevoz, odjeću i medicinske troškove, već i osnovne izdatke za slobodno vrijeme. Autori studije ističu kako njihov Indeks minimalne kvalitete života (MQL) nadilazi tradicionalne mjere troškova života kako bi pružio “sveobuhvatnije razumijevanje onoga što je potrebno da bi se osiguralo mjesto na najnižoj prečki ljestvice američkog sna i imala stvarna prilika za uspon”.
Zanimljivo je da su u troškove slobodnog vremena uključeni i skromni luksuzi poput pristupa kabelskoj televiziji i streaming servisima, kao i mogućnost kupnje šest kino ulaznica i dvije ulaznice za bejzbolsku utakmicu godišnje. Analiza je donijela poražavajući zaključak: čak 60% američkih kućanstava s najnižim prihodima ne uspijeva dosegnuti ovaj prag.
“MQL otkriva surovu stvarnost – američki san, sa svojim obećanjima o blagostanju, društvenoj povezanosti i napretku, za mnoge je izvan dosega”, zaključili su autori. “Rastući troškovi u ključnim područjima kao što su stanovanje, zdravstvo i obrazovanje značajno nadmašuju rast plaća, ostavljajući milijune ljudi u borbi za postizanje čak i minimalne kvalitete života.”
Kako bi slikovito prikazali o kolikim se iznosima radi, istraživači su izračunali da bi prosječan američki par s dvoje djece trebao godišnje zaraditi čak 120.302 dolara kako bi pokrio sve troškove definirane indeksom. Glavni uzrok ovakvog stanja je dramatičan rast troškova u posljednja dva desetljeća. Podaci su neumoljivi: Premije zdravstvenog osiguranja porasle su za nevjerojatnih 301% u razdoblju od 2001. do 2023. godine. Troškovi prijevoza, hrane i skrbi za djecu u istom su razdoblju porasli za više od 50%. Ovi podaci jasno pokazuju da plaće jednostavno nisu mogle pratiti takav tempo rasta cijena osnovnih potrepština.
Komentirajući studiju za CNBC, financijska planerica Laura Lynch odbacila je uobičajene savjete o štednji. “Muka mi je od savjeta poput ‘prestanite kupovati skupe kave u Starbucksu’, jer u stvarnosti ljudi nisu krivi”, izjavila je. “Strukture oko nas stvorile su očekivanje životnog stila koji za mnoge postaje sve nedostižniji.” Njezine riječi odjekuju kao upozorenje da problem nije u osobnim odabirima, već u sustavu koji obećava san koji si većina više ne može priuštiti.