POLITIKU 18. stoljeća vodili su brakovi. Plemići su rado pristajali na zaruke svojih kćeri s nekim princem kako bi osigurali bolje saveze, a europski lideri ženili su svoju djecu kako bi ojačali međunarodne saveze ili dobili ekonomske beneficije. Ipak, najpoznatiji dogovoreni brak toga vremena bio je i najveća noćna mora. Ruski prestolonasljednik Petar oženio je njemačku plemkinju Katarinu. Njihov život na ruskom dvoru bio je pakao.
Petar je također rođen u nesretnom braku te ga je otac tukao tijekom odrastanja, a i on je bio iznimno nasilan. Katarinu je javno sramotio nazivajući je prostitutkom i prijeteći joj smrću. Bio je to brak u kojem su supružnici spavali svaki u svom dijelu dvorca, a prolazili bi dani i tjedni da uopće nisu komunicirali.
Najgori dogovoreni brak 18. stoljeća
Katarina je došla u Rusiju spremna prigrliti istočnu kulturu, misteriozno pravoslavlje i čudan ruski jezik. Njezin je plan bio da bude dobra žena, odana supruga koja će kralju pomoći ne samo tako da produži lozu već i da djeluje kao njegov najbolji diplomat. Katarina je bila zgodna, šarmantna, dosjetljiva i zanimljiva osoba, a nitko na ruskom dvoru nije mogao odoljeti njenim komplimentima i šarmu.
Isto se nije moglo reći za njezinog muža. Nakon što je par poslije 9 godina napokon dobio sina, Petar je postao još gori. Maknuo ju je od svih političkih događanja, a kada bi se pojavila na nekom domjenku, vrijeđao bi je i govorio kako će je ošišati na ćelavo i poslati u samostan. Situacija se posebno pogoršala nakon smrti aktualne carice Elizabete. Izveo je Katarinu pred dvor te se derao na nju da prizna da njihov sin zapravo nije njegov, već da je produkt njezinih afera.
Zavjera protiv Petra bila je lako izvediva jer ga nitko nije volio
Nije samo Katarina bila meta njegovog terora. Petar nije imao puno prijatelja na dvoru, a čak su i oni koji su mu bili prijatelji brzo shvatili da je novi vladar zaista neuračunljiv. Taman u to vrijeme bukti Sedmogodišnji rat u Europi, a Petar je odmah povukao Rusiju iz rata jer je bio najveći fan Pruske i Frederika Velikog. Bio je to vrlo loš potez jer su mnogi ruski generali opozvani kada su trebali dobiti vrlo dug i krvav rat.
Osim toga, Petar je mrzio sve rusko. Smatrao je zemlju nazadnom i jadnom, njezinu aristokraciju barbarskom, a obične ljude zvijerima. Takvi stavovi nisu dobro rezonirali s ruskim plemstvom, stoga je bilo malo potrebno da ga se zbaci s prijestolja.
Početkom srpnja 1762. Katarini u odaje stiže prijatelj Grigorij Orlov te joj sugerira da zbace Petra i okrune nju za caricu. Orlov i ostali s dvora znali su koliko je Katarina bila predana da nauči ruski i koliko je cijenila lokalnu kulturu i običaje. Nije bilo sumnje tko treba naslijediti Petra – bila je to njegova zapadnjačka žena, ona koja je najviše propatila zbog njegovih neurotičnih epizoda.
Organizirana je ceremonijalna povorka 9. srpnja 1762., u kojoj je Katarina izašla odjevena u mušku vojničku uniformu. Cijela vojska skandirala je njeno ime te su najviši generali prisegnuli kao njeni zaštitnici i pozvali je da spasi Carstvo od loših stranih utjecaja. Mislili su na Petra.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Petar je u to vrijeme bio na imanju izvan Moskve. Igrao se vojničkih igara i glumio Frederika Velikog. Po njega su došli zaštitari, priveli ga i bacili u zatvor. Umro je nepuna dva tjedna kasnije, službeno zbog hemoroida, no moguće je da ga je Orlov jednostavno dao ubiti.
Žena na najvišoj poziciji moći
No i dalje nije jasno kako je Katarina mogla zasjesti na ruski tron kao žena, i to bez ikakvih prigovora. Poznato je da je samo 20 godina ranije Marija Terezija postala austrijska carica, što je izazvalo značajne otpore u srednjoj Europi. Odgovor leži u činjenici da ruska tradicija nasljedstva nije bila jasno definirana te je svaki car birao svog nasljednika tijekom života, a novi bi car ili carica preuzeli dužnosti nakon smrti svog prethodnika ili prethodnice.
Osim toga, Katarina nije bila prva žena na ruskom tronu. Nakon što je Petar Veliki utemeljio Rusko Carstvo, njegov prvi nasljednik bila je njegova žena Katarina I., a nakon Katarinine smrti krunu nasljeđuje Ana, nećakinja Petra Velikog. Prije Petra III. vladala je carica Elizabeta, koja je bila druga kći Petra Velikog. Dakle, tijekom prvih 60 godina 18. stoljeća Rusijom su vladale tri žene.
Rusko društvo, odnosno ruska aristokracija, nikad u tome nije vidjela problem. Žene koje su vladale Rusijom tog doba vladale su uglavnom u periodu mira i njihova su vremena bila stabilna za zemlju. U vrijeme krunidbe Katarine II. 1762. rusko društvo već je bilo naviknuto na ženu na svom tronu.
Katarina je kao carica bila jako moćna, postala je jednom od najmoćnijih vladara Europe. U njeno vrijeme Rusija se značajno širi, što na račun Poljske, što na račun Osmanskog carstva. Sama Katarina bila je zapadnog podrijetla te je bila u doticaju s prosvjetiteljskom kulturom koju dovodi u Rusiju. Rusija je za njenog vladanja doživjela značajan skok.
Vladala je do 1796. godine, tada i umire. Vladala je 34 godine.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.