Iako više poteza Europske komisije daje naslutiti da slabi ushit njezine zelene agende, prijedlog izmjena Zakona o klimi ipak demonstrira privrženost u ostvarenju cilja klimatske neutralnosti, odnosno da Europa do 2050. bude klimatski neutralan kontinent. No, pitanje je hoće li ono što se zakonom i voljom propagira, uistinu biti i ispunjeno. Lideri Europske unije, predvođeni Ursulom von der Leyen, pritisnuti su odnosnom snaga unutar parlamenta, u kojem su oslabili zeleni, a ojačala radikalna desnica od koje se često mogu čuti optužbe da zelena agenda “guši industriju”. Računa mora voditi i o geopolitičkim odnosima u kojima, posebno što se tiče SAD, zeleno i održivo često nisu prioriteti. U takvim okolnostima, jasno je da Europa mora balansirati.
Unatoč pritiscima, Europska unija pokušava se ne odmaknuti previše od Zelenog plana koji je Von der Leyen predstavila 2019. i na kojem je temeljila strategija rasta EU-a. Izmjenama Zakona o klimi EK predlaže smanjene neto emisija stakleničkih plinova 90 posto do 2040., u odnosu na one iz 1990. godine. No, realizacija tog cilja ovoga će puta biti pragmatičnija i fleksibilnija, poručuju iz Komisije.
Ozbiljna zaostajanja
Ovaj cilj nasljednik je aktualnog prema kojem bi do 2030. države članice EU-a, trebale smanjiti spomenute emisije 55 posto. No, u ostvarenju tog cilja, koji se prati kroz Nacionalne energetske i klimatske planove (NECP), stvari ozbiljno zapinju. Pokazala je to nedavno objavljena analiza konzorcija “Together for 1,5” koji okuplja 14 klimatskih i okolišnih NGO iz 13 europskih zemalja.
“Samo polovica NECP-ova koje smo procjenjivali sadrži scenarije koji su usklađeni s potrebnim smanjenjem emisija u ključnim sektorima poput poljoprivrede, prometa, zgradarstva i otpada. U području energetske učinkovitosti većina planova ne ispunjava minimalne ciljeve navedene u Direktivi o energetskoj učinkovitosti. Jednako zabrinjavajuće je što mnoge države članice ne opisuju kako će financirati prijelaz što baca sumnju na to hoće li ulaganja odgovarati opsegu ambicija”, upozorava se u analizi.
Unatoč kritikama i sumnjama u realizaciju zacrtanih ciljeva domaći stručnjaci pozdravljaju predložene izmjene Zakona o klimi. Julije Domac, ravnatelj Regionalne energetske agencije Sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) te savjetnik predsjednika RH za energiju i klimu, ističe da su predložene izmjene nova potvrda strateške orijentacije EU prema klimatskoj neutralnosti do 2050. “Komisija po prvi puta predviđa veću fleksibilnost kroz mogućnost korištenja tehnologija za uklanjanje ugljika i ograničeni udio međunarodnih ugljičnih kredita. Time pokazuje i dozu realnosti u pristupu koji treba ostati ambiciozan, ali i izvediv, pravedan i gospodarski održiv jer su se vremena od prve objave Green Deala stvarno jako promijenila”, ističe Domac.
Prema prijedlogu primjenu međunarodnih ugljičnih kredita (carbon credits), koji bi bili dopušteni od 2036., kompanije i države članice mogle bi koristiti za pokrivanje do tri posto vlastitih ciljeva smanjenja štetnih emisija, objašnjava Mirjana Matešić, direktorica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR). Upravo se takva fleksibilnost najviše kritizira s argumentom da će omogućiti EU da nastavi sagorijevati fosilna goriva kupujući “smanjenja” negdje drugdje. No, naši je sugovornici ne smatraju problematičnom. Matešić ističe da je njime Komisija dala značaj novim tehnologijama kao što je, primjerice, skladištenje ugljika te da je proširenje smanjenja emisija na međunarodnu razinu posebno važno za kompanije s visokim emisijama “budući da im međunarodne ugljične alokacije mogu smanjiti troškove”.
Domac istovremeno napominje da EU sama neće riješiti klimatsku krizu. “Ovo je dobar signal ostalima, ali i način da se održi ravnoteža – da fleksibilnost ne postane izgovor za odgodu ili nečinjenje, već alat za pametno prilagođavanje i ubrzanje provedbe”, navodi.
“Energetska tranzicija, ako je pametno vođena, treba biti motor nove europske industrijske politike, umjesto da bude doživljena kao trošak ili ograničenje. U tom svjetlu, cilj od 90 posto treba gledati kao signal ulagačima, inovatorima i građanima da Europa ostaje predana klimatskoj neutralnosti, ali da razumije kontekst u kojem djeluje”, zaključuje Domac.
Prilika za rast
Određena popuštanja u zelenim politikama EU-a vidljiva su u više područja. Komisija, primjerice, predlaže dvije ekstra godine proizvođačima automobila za prilagodbu smanjenim vrijednostima emisija CO2 (do 2027.). Za godinu dana, na početak sljedeće godine, odgođeno je stupanje na snagu Uredbe o deforestaciji, kojom se nastoji spriječiti ulazak proizvoda povezanih sa sječnom šuma na tržište EU-a, produženi su rokovi vezani uz ESG izvještavanje…
Matešić kaže da je Komisija objavom OMNIBUS I prijedloga naznačila smjer ublažavanja administrativnog opterećenja, no ne i smanjenje “zelene” ambicije.
“Smatramo da je prilagodba gospodarstva kružnom, održivom, resursno neintenzivnom i obnovljivom investicija u konkurentnost, a ne trošak, a sigurno ne gubitak konkurentnosti. Ne znam u kojem trenutku je naše društvo prestalo vjerovati u znanstveno dokazane činjenice, no stručnjaci se slažu da će nas nečinjenje u vezi s neodrživim praksama u konačnici koštati mnogostruko više no što su troškovi prilagodbe održivom poslovanju”, upozorava Matešić.
Na razini EU-a, upozoravaju nevladine udruge, treba uložiti dodatne napore u ispunjenje energetskih i klimatskih planova. Matešić i Domac slažu se da Hrvatska dobro stoji u emisijama koje smo do sada smanjili za gotovo 40 posto. No, ne slažu se oko uloge obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije. Domac kaže da više od 70 posto domaće električne energije proizvodimo iz obnovljivih izvora, čime spadamo u vrh EU-a, dok Matešić napominje da smo u realizaciji instaliranih obnovljivih kapaciteta za proizvodnju energije na začelju Europe. “Regulativa je kompleksna i odvraćajuća te nema poticaja za privatne investicije”, upozorava Matešić. Domac usto ističe da najveći izazovi u ostvarenju energetskog i klimatskog plana tek slijede.
“Posebno u sektorima poput prometa, grijanja u gradovima i industrije, gdje su potrebne strukturne promjene i ozbiljna ulaganja. Za Hrvatsku je energetska tranzicija prilika. Kroz jačanje domaće industrije, a ovo je možda i posljednja prilika za to, i uključivanje građana, Hrvatska može izgraditi otporniji i moderniji energetski sustav. Ključno je da političke odluke prate stručnost i dugoročnu viziju. To do sada, nažalost, uglavnom nismo pokazali”, kaže Domac.