Hrskava, svježa i zasitna, Cezar salata je jelo koje je osvojilo restorane diljem svijeta — od kvartovskih bistroa i kulinarskih lanaca, pa sve do Michelinovim zvjezdicama nagrađenih restorana.
I dok se verzije s majonezom uglavnom nalaze na manje straktivnim jelovnicima, ljubitelji izvorne Cezar salate drže se originalnog recepta: cijeli listovi rimske salate, hrskavi krutoni u kiselkastom dresingu s nasjeckanim inćunima i češnjakom, dijon senfom, limunom, solju i paprom, te posip od naribanog parmezana.
Zahvaljujući jednostavnim i lako dostupnim sastojcima, ova salata je izuzetno prilagodljiva – lako ju je nadopuniti dodacima. Možda je upravo zato Pariško međunarodno društvo za gurmane 1953. godine proglasilo ovaj recept “najvećim kulinarskim dostignućem koje je poteklo iz Amerike u posljednjih 50 godina”, kao i razlog zašto se u svojih 101 godinu postojanja nikada nije izgubila s jelovnika diljem svijeta.
U restoranu Bar Etoile u Los Angelesu ova salata se pretvara u hibrid s tartar biftekom. Debele kriške prepečenog kruha premazuju se dresingom i sirovom govedinom pomiješanom s komadićima inćuna, svježe naribanom limunovom koricom i parmezanom. No, možda ćete radije kušati original u restoranu Le Continental u Quebecu, gdje se priprema pred vama, za stolom.
Podrijetlo Cezar salate
Cezar salata nastala je 1924. godine u meksičkom pograničnom gradu Tijuani, gdje je talijanski imigrant Caesar Cardini otvorio restoran Restaurante Caesar’s kako bi privukao američke goste željne bijega od prohibicije.
Prema priči, na užurban Dan neovisnosti 4. srpnja, restoran je ostao bez većine namirnica s jelovnika, pa je Cardini iskoristio ostatke, dovezao ih u kolicima pred goste koji su bili pod utjecajem alkohola i izgladnjeli, te pred njima teatralno pripremio improviziranu salatu — odvlačeći im pažnju od činjenice da koristi što god mu je ostalo. Ispostavilo se da je salata postala ogroman hit.
Glas o salati brzo se proširio najprije po SAD-u, a zatim i širom svijeta. Filmske zvijezde poput Clarka Gablea i Jean Harlow hrlile su u Tijuanu kako bi je isprobale. Kad je legendarna američka kulinarska voditeljica Julia Child 1960-ih posjetila restoran, izjavila je da je salata “senzacija”.
Iako se Cardiniju pripisuje zasluga za izum salate, neki povjesničari tvrde da je njegov brat Alex Cardini autor današnje verzije. On je, navodno, dodao inćune i dijon senf u dresing originalnog recepta — sastojke koji se koriste i danas. Livio Santini, kuhar u Cardinijevom restoranu, također je tvrdio da je recept zapravo od njegove majke.
Svijet možda nikad neće saznati tko je pravi autor recepta, no povjesničari se slažu da salata potječe iz Tijuane. Danas, u restoranu Caesar’s, na zidu vise portreti i Cardinija i Santinija, u čast popularnoj salati.
Kako se priprema?
Tradicionalno, Cezar salata se pripremala pred gostima, kako bi se istaknula svježina sastojaka i dodao dašak drame iskustvu objedovanja.
U velikoj drvenoj zdjeli, ensalador ili “majstor salate” dodaje sastojke jedan po jedan: najprije nasjeckani češnjak, zatim Worcestershire umak, sirovi žumanjak, sok limete, svježe mljeveni papar i prstohvat soli. Potom se polako ulijeva maslinovo ulje uz neprestano miješanje, nakon čega dolazi ribani parmezan. Kad se smjesa zgusne u kremasti, kiselkasti dresing, dodaju se cijeli listovi rimske salate i krutoni. Salata se zatim servira na tanjuru, pospe krutonima i dodatnim parmezanom.
Danas većina restorana koristi varijaciju Alexa Cardinija, gdje se Worcestershire umak zamjenjuje inćunima zdrobljenima u pastu, a limeta limunom i dijon senfom (vjerojatno zbog pogrešnog prijevoda riječi limón koja u španjolskom može značiti i limun i limetu). Priprema se uglavnom odvija u kuhinji, no restorani koji njeguju povijest ovog jela još uvijek nude pripremu pred gostima, piše National Geographic.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Recept za svima omiljenu Cezar salatu