Postoje trenuci koji se nikad ne zaboravljaju. Jedni od tih je svakako doček srebrne hrvatske nogometne reprezentacije u Zagrebu sa Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. Tog 16. srpnja 2018. godine, Hrvatska se možda nije probudila kao službeni svjetski prvak u nogometu, no disala je i živjela kao da jest. Dan nakon poraza od Francuske u finalu Svjetskog prvenstva u Moskvi, društvenim mrežama kružio je popularni “meme” koji je sažeo osjećaj cijele nacije:
“Francuska je možda osvojila Svjetsko prvenstvo, ali Hrvatska je osvojila naša srca.” Taj osjećaj, mješavina ponosa, zahvalnosti i neizmjerne radosti, materijalizirao se na ulicama Zagreba u jednom od najspektakularnijih i najemotivnijih događaja u modernoj hrvatskoj povijesti. Više od pola milijuna ljudi, desetina cjelokupnog stanovništva zemlje, slilo se u glavni grad kako bi dočekalo svoje srebrne heroje i poručilo im da su za njih oni – zlatni. Bio je to dan koji je nadmašio sport i postao simbolom nacionalnog jedinstva.
Od aerodroma do centra Zagreba za 6 sati
Sve je započelo na nebu iznad Hrvatske. Zrakoplov s hrvatskom reprezentacijom, pri ulasku u nacionalni zračni prostor, dočekala su dva MIG-a Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koja su ga pratila sve do slijetanja u Zračnu luku Franjo Tuđman. Bio je to prvi znak da ovo neće biti obično poslijepodne. Na pisti ih je čekao crveni tepih, a iz zrakoplova su izašli nasmijani i ganuti igrači, predvođeni izbornikom Zlatkom Dalićem i kapetanom Lukom Modrićem. Gromoglasno skandiranje “Šampioni, šampioni!” prolomilo se zračnom lukom, dajući naslutiti što ih tek čeka.
Ukrcavši se u panoramski autobus s natpisom “Vatreno srce, ponos Hrvatske!”, reprezentacija je krenula na putovanje koje je u normalnim okolnostima trebalo trajati četrdesetak minuta. Tog dana, ono se proteglo na gotovo šest nezaboravnih sati. Autobus se kretao puževim korakom kroz nepreglednu rijeku ljudi koja je ispunila svaki centimetar trase duge dvadesetak kilometara. Navijači su trčali uz autobus, vozili bicikle, palili baklje i mahali zastavama, stvarajući kakofoniju radosti i ponosa. Igrači su s vrha autobusa pozdravljali okupljene, potpisivali autograme i upijali nevjerojatnu energiju, vidno dirnuti prizorima koje vjerojatno nikada neće zaboraviti.
Rijeka ljudi na ulicama glavnoga grada
Dok se autobus probijao prema centru, Trg bana Josipa Jelačića i okolne ulice već su od ranog jutra bile krcate. Navijači iz svih dijelova Hrvatske, ali i dijaspore, stizali su od 10 sati ujutro kako bi osigurali svoje mjesto. Mnoge tvrtke dale su svojim zaposlenicima slobodan dan. “Nitko u našoj tvrtki danas ne radi”, izjavio je za medije 29-godišnji Samir Burzić, koji je na doček stigao sa svojim trogodišnjim sinom. “Atmosfera je fenomenalna i želio sam da i moj sin ovo vidi.”
Gradske vlasti osigurale su besplatan javni prijevoz, a Hrvatske željeznice prepolovile su cijene karata kako bi olakšale dolazak u Zagreb. Postavljene su cisterne s vodom za osvježenje, a hitne službe imale su stotine intervencija zbog iscrpljenosti navijača koji su satima stajali na ljetnom suncu. No, ništa nije moglo umanjiti euforiju. Pedesetjednogodišnja Ivka Šišić doputovala je iz Švicarske i čekala osam sati samo da bi mahnula Vatrenima. “Ovo je nevjerojatno. Prilika koja se pruža jednom u životu. Jednostavno sam morala svjedočiti ovome. Sumnjam da će se ovo ikada ponoviti. Ovo je naše zlato”, rekla je. Spektakularni prizori iz Zagreba obišli su planetu. Čitav svijet divio se prizorima koji su ušli u rubriku vjerovali ili ne…
“Nisu osvojili zlato, ali slave kao da jesu”, pisali su i govorili brojni svjetski mediji.
Portal Flightradar24 objavio je zanimljiv podatak. Let hrvatske reprezentacije pratila su četiri puta više korisnika nego let novih svjetskih prvaka, Francuza.
Emotivni vrhunac na Trgu bana Jelačića
Kada se autobus konačno, u večernjim satima, probio do Trga bana Jelačića, dočekalo ga je više od 100.000 ljudi u deliriju. Igrači su se popeli na pozornicu, a trgom se prolomio zaglušujući pljesak i pjesma. Program su vodili poznati voditelji, a atmosferu su dodatno zagrijali nastupi bendova kao što su Prljavo kazalište, Jura Stublić i Film te Opća opasnost.
Tada su se naciji obratili i sami akteri. “Hvala, Hrvatska! Hvala, Zagreb! Ostvarili smo naš san”, poručio je kapetan Luka Modrić, najbolji igrač Svjetskog prvenstva. Izbornik Zlatko Dalić, neprestano prekidan skandiranjem “Šampioni, šampioni!”, emotivno je rekao: “Nismo svjetski prvaci, ali smo viceprvaci. Vi ste prepoznali da smo dali sve od sebe i da su dečki dali sve od sebe.” Riječi Ivana Rakitića možda su najbolje opisale osjećaje svih na trgu: “Nema riječi kojima bismo opisali kako se sada osjećamo!” Igrači su zajedno s publikom otpjevali himnu, a slavlju se na pozornici pridružio i pjevač Marko Perković Thompson, što su zabilježili i brojni strani mediji. Baš kao i u Moskvi, netom nakon vrhunca događaja, počela je padati kiša. No, ni pljusak nije mogao pokvariti slavlje koje se nastavilo duboko u noć.
Više od sporta
Doček Vatrenih 2018. bio je puno više od sportskog slavlja. Međunarodni mediji, od Al Jazeere do Washington Posta, opisali su ga kao najveći javni skup u povijesti zemlje, usporediv jedino s posjetom pape Ivana Pavla II. 1994. godine. Ovaj događaj postao je izraz nacionalnog ponosa i jedinstva u zemlji koja se još uvijek borila s ekonomskim izazovima i iseljavanjem.
“Ne mogu ni početi objašnjavati što je ovo značilo za hrvatsko jedinstvo”, izjavila je tadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, izrazivši nadu da će taj uspjeh potaknuti gospodarski razvoj i povratak mladih.
Srebro iz Rusije postalo je simbolom da se trudom, zajedništvom i srcem mogu ostvariti snovi, čak i kada dolazite iz male zemlje od četiri milijuna stanovnika. Bio je to dan kada su ulice Zagreba postale najsretnije mjesto na svijetu, a stotine tisuća ljudi poslale su poruku koja je odjeknula jače od bilo kojeg rezultata na semaforu – poruku o ponosu, pripadnosti i nepokolebljivoj ljubavi prema domovini i njenim herojima. Taj 16. srpnja ostaje urezan u kolektivno pamćenje kao dan kada je Hrvatska, iako druga na svijetu, za sebe bila i ostala – prva.