Ponovno rasprodan koncert Gojire na zagrebačkoj Šalati rezerviran za 27. 07. tekuće godine, nakon Doma sportova prije par godina, nije samo potvrda statusa francuskog benda među domaćom publikom, već i jasan znak kako je ovaj kvartet iz Bayonnea prerastao žanrovske okvire i postao globalni fenomen.
U vremenu kada su ekstremni žanrovi često zatvoreni unutar svojih mikrozajednica, Gojira uspijeva ono što rijetki mogu – spojiti težinu, tehniku i emotivnu dubinu u glazbu koja dopire i do publike koja inače ne prati metal.
Bend koji čini razliku u svijetu metala
Razlozi njihova širokog prihvaćanja leže u suštini njihove glazbe, ali i u porukama koje šalju. Umjesto okretanja klasičnim temama destrukcije, mraka i agresije koje često prate ekstremne metal bendove, Gojira od samih početaka promišlja svijet kroz prizmu ekologije, duhovnosti i unutarnjih borbi.
Njihove pjesme govore o planetu koji izdiše, o osobnim tragedijama, o potrazi za smislom i dostojanstvom u svijetu koji često gubi oba. Frontmen Joe Duplantier nije samo karizmatični vokal i gitarist, već se regrutira kao filozof u tijelu glazbenika, a njegova introspektivna energija na pozornici prenosi se na publiku gotovo poput obreda. Ako ćete pravično, ima u njihovom zvuku puno nostalgije za ranom Sepulturom i Machine Head teškim riffovima, pa se solidnost i monumentalnost zvuka komprimira na barijerama tih korijena.
Karijera benda oblikovala se kroz niz albuma koji su pomicali granice metala, kako u zvuku, tako i u konceptima. Prijelomni trenutak je 2005. godine s From Mars to Sirius, kojim su prešli put od europskog undergrounda do ozbiljnih svjetskih pozornica. Bio je to manifest posvećen planetarnoj ekologiji, s pjesmama poput Flying Whales, kroz složene strukture i hipnotičke rifove otvarale su prostor za kontemplaciju, a ne samo za bijes. Spoj brutalnosti i ljepote postao je zaštitni znak Gojire.
S vremenom su albumi poput The Way of All Flesh i L’Enfant Sauvage produbili njihovu filozofsku stranu, ali i tehničku kompleksnost. Bend se nije bojao riskirati – naprotiv, svaki novi projekt bio je korak naprijed.
Zagrebački koncert bit će puno više od obične glazbene večeri
Kulminacija emotivne snage čuje se 2016. albumom Magma, intimnim i ogoljenim uratkom u kojem su se braća Duplantier suočila s gubitkom majke. Na tom albumu Joe prvi put intenzivno koristi čiste vokale, a glazba se otvara prema širem emotivnom spektru – melankoliji, rezignaciji, ali i snazi da se krene dalje. Singl Stranded s tog albuma jedan je od njihovih najuspješnijih, s milijunima pregleda i snažnim emo nabojem koji nadilazi metal estetiku.
Posljednjim albumom Fortitude, objavljenim 2021., Gojira su još jednom potvrdili svoju relevantnost. Kroz pjesme poput Amazonia tematiziraju borbu amazonskih plemena i uništavanje šuma, bend se aktivno uključuje u globalne aktivističke kampanje. No, umjesto pukog propovijedanja, njihova glazba ostaje žestoka, slojevita i tehnički briljantna.
Slušatelji diljem svijeta, pa tako i u Zagrebu, ne dolaze samo po rifove i bubnjeve, već po osjećaj zajedništva, empatije i borbe za nešto više.
Zagrebački koncert na Šalati više je od puke glazbene večeri, bit će potvrda da i bend iz zemlje s relativno slabom metal tradicijom može postati globalni lider ako ima jasnu viziju, autentičnost i emocionalni integritet.
Gojira je u tom smislu rijetka pojava, bend koji istovremeno razara i iscjeljuje. Njihov nastup podsjeća na rijetku istinu u glazbi, kao i u životu, snaga ne leži samo u buci, već i u smislu koji iza nje stoji.
Ako postoji bend koji u 21. stoljeću uspijeva istovremeno biti brutalan, nježan, intelektualan i pristupačan – to je pretpostavljamo Gojira. I zato im se publika, iz godine u godinu, u sve većem broju, uvijek vraća. A i Zagrepčanke i Zagrepčani nisu odoljeli repetirati njihovu riff brutalu usred ljeta.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube