U sjećanjima Osječana, jedno ime odzvanja s posebnom toplinom i nježnošću – „Mačkamama“, Paulina Hermann. Ova izuzetna žena, čija je životna priča nedavno ponovno oživljena člankom objavljenim 8. kolovoza 2025., uoči Svjetskog dana mačaka, simbol je duboke ljubavi prema životinjama i nesebičnog dobročinstva koje je ostavilo neizbrisiv trag u povijesti grada.
Paulina Carolina Theresia Lobe rođena je 1. lipnja 1859. godine u Novoj Gradiški, u uglednoj plemićkoj obitelji zemljoposjednika. Njezino se životno put promijenilo udajom za Dragutina Hermanna, istaknutog osječkog poduzetnika, nakon čega se preselila u Osijek. Par je živio u impozantnoj vili u tadašnjem industrijskom dijelu grada, danas poznatoj kao Vila Hermann ili Mačkamama dvorac.
Njezina dobrota i velikodušnost bile su nadaleko poznate, no ono po čemu je najviše pamtimo jest njezina izuzetna privrženost mačkama. Upravo je ta duboka naklonost prema četveronožnim ljubimcima priskrbila Paulini simpatičan nadimak „Mačkamama“, koji je s godinama postao sinonim za njezino plemenito srce. Njezino nasljeđe ljubavi prema mačkama toliko je snažno da se i danas odražava u lokalnom sjećanju, pa čak i u samoj arhitekturi Osijeka.
Nakon smrti supruga Dragutina, početkom 30-ih godina 20. stoljeća, Paulina se ponovno udala za austrijskog baruna Wesselyja. Paulina Hermann preminula je 9. veljače 1938. godine, a pokopana je na osječkom Groblju Svete Ane. Iako njezin grob više ne postoji, trajan spomenik njezinoj suosjećajnosti i brizi za one bez glasa stoji u obliku drvene statue postavljene u blizini Vile Hermann. Ta statua služi kao tihi podsjetnik na ženu čija je ljubav prema bićima u potrebi ostavila vječni pečat na Osijek i njegove stanovnike.