Njegov ritam pulsirao je kroz desetljeća, oblikujući glazbeni identitet čitave regije i ostavljajući neizbrisiv trag u kolektivnoj memoriji generacija odraslih na balkanskoj verziji new wavea, glazbi za čiju se scenu u to doba po broju sjajnih bendova mitski tvrdilo da je, uz američku i britansku, najjača na svijetu.
Piko je započeo profi glazbenu priču kao bubnjar u kultnoj Grupi 220 – jednom od prvih sastava koji je na ovim prostorima rock glazbu pretvarao u ozbiljan autorski izraz. Taj moment datira kao početak puta koji će ga odvesti kroz sam vrh tadašnje scene: svirao je s Timeom, Parnim Valjkom, Filmom, Idolima, Električnim Orgazmom, ostavivši pečat spomenutim bendovima čije su probrane pjesme danas nerijetko klasici koji su preživjeli spomenuti period 80-ih.
Svoj prvi veliki produkcijski angažman ostvario je na debi albumu Prljavog kazališta – ploči koja će ostati zabilježena kao jedno od temeljnih djela novog vala.
Kao producent i glazbeni suradnik, Piko je znao prepoznati energiju trenutka i pretočiti je u zvuk. Njegov potpis nalazi se na albumima Bijelog dugmeta, Psihomodo Popa, Đavola, Le Cinema, Prljavog kazališta i brojnih drugih – često nevidljiv, ali uvijek presudan.
Odlaskom Ivana Pika Stančića završava jedno poglavlje novovalne pop kulture
Bio je udarač ritma, ali i tihi kormilar iz sjene. Njegov bubanj nikad nije bio samo ritamski pratitelj, već dramaturg stomp udaranja pjesme. Kao producent, znao je kada stati, kada pustiti bend da eksplodira, a kada zategnuti kožu – i na bubnju i u studiju. Njegovo uho bilo je jednako precizno i kreativno kao i potez kistom. Uz glazbenu hiperaktivnost diplomirao je na Likovnoj akademiji, nastavljajući put svog oca, slavnog slikara Miljenka Stančića. U slikarstvu je nalazio tišinu koju glazba ponekad nije mogla dati. I obratno – u glazbi je pronalazio ono što platno ne može zadržati.
Smrt Ivana Pika Stančića nije samo kraj jedne biografije, već kraj jednog poglavlja domaće novovalne pop kulture. Otišao je čovjek koji je bubnjevima stvarao atmosferu epohe, koji je znao kako zvuči bunt, čežnja, urbana melankolija i ples. Njegov ritam ostat će zauvijek upisan u brazdama ploča, u srcima glazbenika koji su s njim radili, i u ušima slušatelja koji su uz te pjesme odrastali, zaljubljivali se i tražili sebe.
Od Pika se objavama na društvenim mrežama opraštaju mnogi suradnici, glazbeni kritičari, glazbenici i razni uživatelji i cijenitelji njegova rada.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube