Dok Trump izjavljuje da rat u Ukrajini nije njegov problem, problem bi ubrzo mogao postati novi, najavljeni kaos u Siriji, a moguće i napad Izraela na iranska nuklearna postrojenja. To bi značilo nove izazove za američkog predsjednika koji nije uspio, naravno, za dan-dva završiti rat u Ukrajini i sam sebe kandidirati za Nobelovu nagradu za mir. Prije svega, Trumpova “mirovna uloga” bila bi još ugroženija i pokazalo bi se da vođenje prve zemlje svijeta nije samo pričanje i slanje bombastičnih izjava nego nešto mnogo kompleksnije, zahtjevnije i ozbiljnije od onoga što sada nudi Bijela kuća.
Širenje sukoba po svijetu bez sumnje je opasnost za svjetski mir i toga će ubrzo postati svjestan i američki predsjednik, koji luta i dan za danom donosi čudne odluke koje ga sigurno neće proslaviti kao mirotvorca. Ali, dok Trumpu izmiče uloga koju i ne zaslužuje, Vatikan se nakon izbora novog pape na velika vrata vraća u diplomatski život. Već dva puta Sveta je Stolica predložila da se pregovori za završetak sukoba u Ukrajini vode unutar zidina Vatikana.
“Sveta Stolica uvijek je spremna pomoći u okupljanju neprijatelja, licem u lice, da razgovaraju jedni s drugima”, izjavio je papa Lav XIV. nakon susreta sa Zelenskim, koji je prisustvovao njegovoj inauguraciji, a odmah je tu ideju prihvatio i Trump. “Izmučena Ukrajina čeka pregovore za pravedan i trajan mir”, rekao je Lav XIV., koristeći slične riječi kao njegov prethodnik papa Franjo.
Stara diplomacija
I Marco Rubio prihvatio je ideju da Vatikan bude mjesto za mirovne pregovore između Rusije i Ukrajine dok se ne postigne dogovor o idealnom mjestu za pregovarače. A Vatikan bi to mogao biti iz više razloga. Američki je kardinal, i prije nego što je izabran za papu, govorio o potrebi za mirom, spomenuvši “autentični i trajni mir”, ali i “patnju voljenog naroda Ukrajine“. U sličnom tonu nastavio je govoriti i nakon konklave, pa nije slučajno što je Zelenski u kratko vrijeme dva puta bio u Vatikanu.
“Prepoznavši spremnost Svetog Oca da bude domaćin sljedećih razgovora i u Vatikanu, premijerka Giorgia Meloni izrazila je duboku zahvalnost papi Lavu za njegovu neprestanu predanost miru”, izjava je talijanske vlade, koja je brzo podržala ideju da Vatikan bude domaćin budućih pregovora. U pozadini svih tih inicijativa Svete Stolice iskusni je vatikanski diplomat, kardinal Pietro Parolin, koji je dao osobni doprinos brzom izboru pape. Predviđa se da će i dalje biti državni tajnik Svete Stolice, po važnosti drugi čovjek Vatikana ili, kako se to slobodno kaže, prvi nakon pape. Parolin je uvelike zaslužan za to što je vatikanska diplomacija ponovno dobila na važnosti ili, što je korektnije reći, što je dobila više na važnosti nego što bi se očekivalo. Ali, kada se uzme u obzir utjecaj vatikanske diplomacije u prošlosti, ništa nije iznenađujuće, jer slovi kao jedna od najiskusnijih i najdjelotvornijih u povijesti. Samo na početku pontifikata Ivana Pavla II. Vatikan je imao odnose s 84 zemlje, a na kraju s čak 179.
Karizmatski papa bio je okružen diplomatima i dao je doprinos rušenju starog, komunističkog poretka. Njegov nasljednik, papa Benedikt XVI., nije imao diplomatsko iskustvo, kao ni državni tajnik Tarcisio Bertone, pa je ponekad bilo i iskri u diplomaciji, a opći je dojam da je utjecaj Vatikana na odnose u svijetu bio manji nego za vrijeme Poljaka Voytile. Bertone je govorio da se više osjeća kao “tajnik Crkve”, a manje kao državni tajnik, što je izazivalo i pritiske na papu da ga makne s mjesta koje je važno za svaki pontifikat. Ali Benedikt je osobno mnogo učinio na približavanju Crkvi, što je preduvjet da i vatikanska diplomacija, iza kulisa, vodi svoju igru, koja se slobodno može doživjeti i kao politička.
Neispunjena želja
Papa Franjo mnogo je toga promijenio i u diplomaciji, a njegovi stavovi bili su prepoznatljivi i u odnosu na svjetske događaje. Bio mu je cilj otputovati u Rusiju kako bi postigao povijesni “mir” između Katoličke i Pravoslavne crkve, što bi bio temelj i za mir u međunarodnim odnosima. To se međutim nije dogodilo jer je Vladimir Putin uz svesrdnu pomoć Pravoslavne crkve pripremao svoj agresivni sukob sa Zapadom, koji će ubrzo izbiti agresijom na Ukrajinu. Papi Franji nije preostalo ništa drugo nego da se riječima zalaže za mir, a njegove misije, kada je slao svoje izaslanike u Moskvu, nisu urodile plodom. Sada, izborom prvog Amerikanca kao Petrova nasljednika, mnogo se toga mijenja i u diplomaciji, pa inicijativa da Vatikan bude domaćin pregovaračkih izaslanstava o budućnosti Ukrajine zapravo nikoga nije iznenadila.
Time je Vatikan preuzeo inicijativu od samog Donalda Trumpa, što ne znači da će u konačnici prijedlog biti prihvaćen. Očekivano, na vatikansku inicijativu stigla je reakcija ruske strane, koja je rezervirana, ali ne zatvara potpuno vrata. Šef ruske diplomacije Sergej Lavrov nije s oduševljenjem prihvatio Vatikan kao mjesto budućih pregovora, jer to je za njega centar u kojem se sprečava suradnja Ukrajinske pravoslavne crkve s majkom svih pravoslavnih crkvi, ruskom. Ali tko zna što će biti u budućnosti jer je pitanje hoće li Rusi uopće pristati na pregovore koji bi zaista vodili kraju rata. Papa Lav je, primajući diplomate akreditirane u Vatikanu, dao smjernice buduće vatikanske diplomacije. Opisao ju je kao “izraz same Katoličke crkve” i povezao s njezinim “pastoralnim djelovanjem” i “evangelističkim poslanjem”. Diplomatski modus operandi Crkve je apelirati na savjest, navodeći napore pape Franje kao primjer. Lav je izričito spomenuo skretanje pozornosti na “vapaj siromašnih, potrebitih i marginaliziranih”, uz “suvremene izazove, od zaštite stvorenja do umjetne inteligencije”.
Ostatak svog govora diplomatskom zboru strukturirao je oko “triju bitnih riječi” za koje želi da ih diplomati uvijek imaju na umu u svojim dijalozima sa Svetom Stolicom. Te su riječi mir, pravda i istina. Slijedeći tradicionalno katoličko učenje, rekao je da se mir ne smije poistovjećivati s pukom “odsutnošću rata i sukoba”. Mir je, prije svega, “dar” koji od nas zahtijeva da “radimo na sebi”. Mir, dakle, nije samo vanjsko stanje stvari. Umjesto toga, “mir se gradi u srcu i oblikuje srce … uklanjajući ponos i osvetoljubivost”. Također uključuje pažljivo biranje riječi, jer riječi “mogu raniti, pa čak i ubiti”.
Papa Lav XIV. je porijeklom Hrvat i to iz Sinja? Ima daleku i zanimljivu vojnu povijest
Kako do mira
Papa Lav također je primijetio da je “vjerska sloboda u svakoj zemlji” uvjet za mir, kao i “iskrena spremnost na dijalog”. Zato je i Vatikan “idealno mjesto” za razgovor o miru. Druga je bitna riječ pravda. Napomenuo je da mir zahtijeva pravdu. Lav je posebno izrazio zabrinutost zbog “nedostojnih radnih uvjeta” i “globalnih nejednakosti – između bogatstva i siromaštva – koje stvaraju duboke podjele između kontinenata, zemalja, pa čak i unutar pojedinačnih društava”.
Konačno, papa Lav se osvrnuo na temu istine i njezinu povezanost s prethodnim temama. Na neki način, istina je nužan preduvjet pravde i mira. Istina često zahtijeva jasnoću. Stoga upozorava: “Tamo gdje riječi poprimaju dvosmislene i ambivalentne konotacije … teško je graditi autentične odnose, jer nedostaju objektivne i stvarne pretpostavke komunikacije”. I sve to zajedno možda je produktivnija osnova da se dođe do mira, prije svega u Europi, ali ne samo u njoj. Papa Lav više je puta dosad istaknuo patnju ljudi u Gazi, što je također bitno drukčiji stav od Trumpova.
Papine riječi poslušali su brojni diplomati, veleposlanici 184 zemlje, s kojima u ovom trenutku Vatikan ima odnose. Govoreći u jednoj od dvorana Apostolske palače, papa Lav zapravo je otvorio mogućnost da Vatikan ubuduće ima mnogo aktivniju ulogu u svijetu, ne samo “iza kulisa”, kako je to u prošlosti najčešće bilo. Nije zvučalo kao fraza kada je papa rekao veleposlanicima da smatra osobnim darom što mu je omogućeno da obnovi Crkvu i pruži ruku te prigrli sve pojedince i narode na Zemlji koji žude za mirom i pravdom. Najavio je da namjerava ojačati razumijevanje i dijalog i pozvao sve da u tome sudjeluju.
Prigrliti ljude
“Ali to zahtijeva istinsku spremnost na dijalog, inspiriranu željom za komunikacijom, a ne za sukobom.” E, tu je već problem, koliko su svi oni koji su sada uključeni u brojne sukobe u svijetu spremni prihvatiti te papine riječi. I kako Kremlj doživljava vatikansku inicijativu, pogotovo zato što se i papa Lav, kao i njegov prethodnik, jasno odredio prema žrtvi, prije svega napaćenom ukrajinskom narodu. Augustinski papa podsjetio je da njegova papinska služba počinje tijekom Jubilarne godine, koja je posvećena nadi. Ova godina “vrijeme je obraćenja i obnove i prije svega prilika da ostavimo sukobe iza sebe i krenemo novim putem”, rekao je “uvjeren da, radeći zajedno, svatko od nas, u skladu sa svojim osjećajima i odgovornostima, može izgraditi svijet u kojem svatko može voditi autentično ljudski život u istini, pravdi i miru”. Nadao se da će se to ostvariti prije svega “na onim mjestima koja najviše pate, poput Ukrajine i Svete Zemlje”.
I tu je početak novog vremena vatikanske diplomacije. A stanje u svijetu nimalo nije optimistično pa papa, realističan, poziva i na “jedinstvo u nevolji”. Konkretni podaci naglašavaju hitnu potrebu za intervencijom Vatikana. Prema ranim procjenama UNHCR-a, očekuje se da će do 2025. 6,9 milijuna Ukrajinaca biti registrirano kao izbjeglice u inozemstvu, dok će ih 3,7 milijuna ostati raseljeno unutar Ukrajine. Zajedno, ove brojke čine gotovo četvrtinu predratnog stanovništva zemlje.
Plan humanitarnih potreba i odgovora za 2025. predviđa da će otprilike 12,7 milijuna ljudi hitno trebati pomoć, uključujući osnovni smještaj, medicinsku skrb i psihosocijalnu podršku. Unatoč značajnim potrebama, apel agencije UN-a za izbjeglice financiran je samo s 13 posto, što ugrožava bitne operacije pomoći i povećava patnju civila. Tako da bi sigurno i ta tema bila na dnevnom redu ako dođe do pregovora pod kapom Vatikana.
Komplicirana podrška
Bliska povezanost Ruske pravoslavne crkve s Kremljom komplicira podršku posredovanju pod vodstvom Vatikana jer je Moskva povijesno gledala na zapadne vjerske subjekte sa sumnjom. Naglašavaju to iskusni diplomati, koji pozdravljaju inicijativu pape Lava, ali su sumnjičavi u pogledu konkretnih rezultata. Nadalje, Sveta Stolica više se oslanja na simbolički i diplomatski kapital nego na materijalnu moć. Bez mehanizama provedbe ili opipljivih poticaja, poput ublažavanja sankcija ili sigurnosnih jamstava, njezina sposobnost prisiljavanja na ustupke ostaje ograničena. Kritičari tvrde da sami moralni apeli ne mogu prevladati duboko ukorijenjene sigurnosne probleme i teritorijalne zahtjeve koji su potaknuli ovaj sukob.
A važno je kako će se prema svemu odnositi i Donald Trump i Vladimir Putin. Nije teško pretpostaviti da Trumpu nije drago da mirotvorsku štafetu preuzme papa jer se on želi pokazati sposobnim da donese mir, po sasvim drukčijem principu od bivšeg kardinala Prevosta. Zasad taktika “mrkve i batine” koju Trump prakticira ne daje rezultate, a papa nudi, slobodno govoreći, samo “mrkvu”, bez batine. Ako bi ta taktika uspjela barem djelomično, sjaj reflektora bio bi uklonjen s Trumpa, što se američkom predsjedniku nipošto ne bi svidjelo. Uostalom, bitno se razlikuje u stavovima od novog poglavara Crkve, što nije neka tajna. Bez obzira na to, pozvao ga je u Bijelu kuću, ali se Vatikan još nije izjasnio o pozivu. Zasad se samo zna da će papa na prvo inozemno putovanje u Tursku.
Prednosti su, kada je riječ o Trumpu i Lavu, na strani ovog drugog. Uključenost Vatikana jedinstvena je i nudi značajne prednosti, ističu analitičari. Diplomacija utemeljena na vjeri proširuje diplomatski krajobraz izvan tradicionalnih bilateralnih kanala uključivanjem nedržavnih aktera kako bi se riješili humanitarni i moralni aspekti sukoba. Opsežna mreža svećenstva i katoličkih organizacija za pomoć Svete Stolice, koje već djeluju na terenu u Ukrajini, omogućuje uspostavu diskretnih humanitarnih koridora i olakšava komunikaciju sporednim kanalima. Mreže mogu održavati dijalog kada službeni razgovori zastanu, omogućujući da izravna pomoć dođe do ranjivog stanovništva.
Trump ponovno šokirao svijet i susjede: ‘Platite milijarde dolara ili postanite 51. američka država’
Misija mira
Štoviše, simbolički kapital papinstva daje moralnu težinu apelima za prekid vatre, razmjenu zarobljenika i humanitarne stanke. Početak pontifikata pape Lava XIV. bez sumnje označava obnovljenu predanost povijesnoj misiji Vatikana u stvaranju mira. Iskorištavanjem svog jedinstvenog moralnog autoriteta, diplomatske neutralnosti i humanitarnog dosega, Sveta Stolica nastoji poticati dijalog i ublažiti patnje civila u Ukrajini i na Bliskom istoku. A sada prijeti konflikt u Siriji, što bi izazvalo nova krvoprolića i humanitarnu krizu.
Svrha vatikanske diplomacije nije traženje privilegija, već jačanje njezine evanđeoske misije u službi čovječanstva, naglašava novi papa, koji uza se ima iskusnog Parolina. A i sam, iako nije bio diplomat, ima veliko iskustvo i na međunarodnom planu jer je posjetio 47 zemalja u misijama mira, kao generalni prior augustinskog redovničkog reda. Bez sumnje, ovaj papa bit će izravan i konkretan. Neće se ustručavati govoriti istinu o čovječanstvu i svijetu, čak i “pribjegavajući, kada god to bude potrebno, tupom jeziku koji u početku može stvoriti nesporazum”. “Vjerujem da možemo izgraditi svijet u kojem svatko može voditi autentično ljudski život u istini, pravdi i miru.”
Svoj razgovor u Vatikanu s papom opisao je i američki potpredsjednik J. D. Vance. “Razgovarali smo o pitanjima koja su Vatikanu jako važna. Očito ih zanima pitanje migracija. Jako ih zanima svjetski mir. Jako ih zanima što se događa u Rusiji i Ukrajini. Jako ih zanima što se događa s Gazom i Izraelom. Bio je to vrlo produktivan razgovor. Nevjerojatan za mene. Kao što znate, bio sam jedan od posljednjih svjetskih čelnika koji se sastao s papom Franjom na Uskrs, prije nego što je preminuo.”
Oprečni stavovi
Vance je priznao da se i u prošlosti često stavovi Washingtona i Vatikana nisu podudarali. “Za Ronalda Reagana, to je možda bilo nuklearno pitanje. Postojao je sukob između Reaganove administracije i elemenata Crkve vezan uz neširenje nuklearnog oružja. Također je postojao sukob u Reaganovoj eri i za vrijeme liberalne i demokratske administracije koji se uglavnom vrtio oko pobačaja i pitanja povezanih s tim. Čak je i za Georgea W. Busha, koliko god neki konzervativni katolici govorili da je papa Ivan Pavao II. bio protiv rata u Iraku, to bila točka napetosti.”
A na izravno pitanje o “određenim napetostima” između Trumpove administracije i Vatikana, Vance je odgovorio da bi se o toj temi moglo govoriti “cijelo jutro”. “Neki katolici kažu politika je politika, a vjera je vjera. I, znate, želimo papi sve najbolje i želimo Crkvi sve najbolje u njezinim moralnim učenjima, ali moramo se usredotočiti na politiku, a to su dvije potpuno odvojene stvari.”
“Ovog sam vikenda razgovarao s mnogo kardinala, samo zato što ih ima mnogo ovdje u Rimu, i jedan od argumenata koje sam iznio, s velikim poštovanjem – vodio sam mnogo dobrih razgovora, uključujući i one s kardinalima koji se uopće ne slažu s mojim stavovima o migracijama, jest da je lako zaglaviti u lijevoj i desnoj strani: ljevica poštuje dostojanstvo migranata, a desnica je motivirana mržnjom. Očito, to nije moje mišljenje, ali mislim da su neki liberalni zagovornici imigracije zaglavili u mišljenju da je jedini razlog zbog kojeg J. D. Vance želi strože čuvati granice to što ga motivira neka vrsta mržnje ili neka vrsta pritužbe.”
Iz prve ruke
Bez sumnje, napetosti između Bijele kuće i Apostolske palače će se zaoštriti, iako će biti pokušaja saniranja štete. Papa Lav bit će izravan, možda i izravniji od Franje, a Trump sve nervozniji kako njegove inicijative ne budu dobro primane.
Liberalni američki politički analitičari iz poraženih krugova demokrata poručuju kako “Trump vodi rat protiv budućnosti”, a konzervativni analitičari iz Europe naglašavaju izuzetnu ulogu koja i u međunarodnim odnosima čeka papu Lava. Pastir milijardi ima prednost, njega sluša mnogo više ljudi nego čovjeka koji će još nekoliko godina biti u Bijeloj kući. “Situacija u Gazi je srceparajuća, neka uđe pomoć i završi rat”, poručuje papa, dok Trump šutke promatra sve što se događa.
Kardinal Maradiaga iz Hondurasa, Bergogliev prijatelj koji dobro poznaje i sadašnjeg papu, kaže da će Lav dobro znati svoju ulogu pastira, a ne političara. “On je prije svega pastir. Ali tomu se dodaje njegovo iskustvo generalnog priora augustinaca. Otac Prevost vodio je svoj red u dva mandata, ukupno dvanaest godina. I to mu je omogućilo da upozna cijeli svijet. Ovo je vrlo važno imati na umu. On nije stranac svijetu, a svijet nije stranac njemu. On poznaje stvarnost iz prve ruke.”
Lav je više puta rekao da je i sam migrant
Značajno je da je papa Lav, u nastojanju da uspostavi pravdu i mir, inzistirao na tome da čelnici i svjetski lideri trebaju ulagati u obitelj, “temeljenu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene”. Odmah nakon tih riječi citirao je Rerum Novarum: obitelj je “malo, ali istinsko društvo, a prethodi svakom građanskom društvu”. Osim toga, ističe potrebu za “poštovanjem dostojanstva svake osobe”.
Kao primjere ljudi čije je dostojanstvo ranjivo na napad navodi nerođene, starije, bolesne, nezaposlene, građane i imigrante. Papa je iznio neke osobne primjedbe. Podsjetio je da je potomak imigranata, kao i osoba koja je emigrirala u stranu zemlju. Stoga ima iskustvo i kao građanin i kao imigrant. Njegova glavna poruka bila je da dostojanstvo ostaje, bez obzira na to živi li se u rodnome mjestu ili u stranoj zemlji.
Moćnicima riječi pastira koji vodi stado od 1,4 milijarde ljudi ne znače puno
Stvarnost je vrlo komplicirana, pogotovo kada se pogleda “drugi dio” svijeta. Onaj pod kapom Vladimira Putina i Xi Jinpinga. Njima riječi pastira koji vodi stado od 1,4 milijarde ljudi ne znače puno. Oni su spremni “promijeniti svijet” bez obzira na cijenu. A prvi je na udaru mir, što se vidjelo na primjeru Ukrajine. Hoće li riječi pape Lava barem malo doći do ušiju cara iz Kremlja, teško je pretpostaviti.
Hoće li riječi američkog kardinala barem malo urazumiti često nerazumnog američkog predsjednkika, isto je dilema. Sigurno je samo to da je svijet s papom Lavom dobio novu nadu, novi moralni autoritet. Koji nema snagu političkih odluka, ali ima moralnost koju sve manje imaju političari. I s istoka i sa zapada.