“Izabrao sam, bit ćemo Hrvat”, rekao je toga jutra Pišonja. “Hrvat?! Zašto zaboga Hrvat?”, pogledao ga je njegov drug Žuga. “Zato što oni žive na moru, tamo gdje su spavali i ljetovali rimski carevi, plus zato što lijepo je Hrvat biti, ljubit Boga, bližnjeg svoga, tu i umrijeti”, zapjevao je Pišonja Thompsona. “Ali tebi je jasno da Rimljani i Hrvati nisu isto, i da se za tu stvar, na koncu, nas uopće ne pita?”, oprezno ga je podsjetio drug. “Ne brini, nabavio sam hrvatski gen, nu ga”, pokazao je onda Pišonja lijepo izvezeni pleter umotan u fine histonske grudice, “ukrao ga u Domu hrvatskih ratnih invalida.”Tog ljeta 1981. Pišonja i Žuga odvezli su se ravno u legendu, kao CRO-mosomi, prvi kromosomski par koji je sam izabrao svoju sudbinu.
Duge četrdeset četiri godine prošle su otada i njihov je pothvat u međuvremenu postao urbani mit, nitko zapravo nije vjerovao da se to stvarno dogodilo, sve dok se ove nedjelje, nakon drugog kruga zagrebačkih lokalnih izbora, u svom izbornom stožeru u pizzeriji Boccone na Trešnjevci Marija Selak Raspudić nije prisjetila onoga davnog ljetnog dana kad je odlučio postati Hrvat. Dobro, odlučila, kaj god. Boris Dežulović za N1