U cijelom cirkusu oko izbora nekako je promaknulo da je u Zagrebu organiziran drugi kongres Revolucionarnog komunističkog saveza. Da, to stvarno postoji. Imaju i svoje tiskano glasilo, “Komunistička revolucija“, i čak ga objavljuju na adresi crvenakritika.org. “Članovi Revolucionarnog komunističkog saveza 3. i 4. svibnja sastali su se u Zagrebu za naš ovogodišnji kongres. Okupili su se delegati iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, BiH i Makedonije kao članovi jugoslavenske sekcije RKI, ali su bili prisutni i gosti iz Austrije, Mađarske, Bugarske, Italije, Britanije, te s Kosova”, navode, popraćeno fotografijama velebnog skupa od možda tridesetak sudionika, nešto pogubljene mlađarije i bradatog profesora s naočalama koji je ispao iz crtića o SSSR-u.
“Urušavajuće nadstrešnice i dvorane, požari u diskotekama i zdravstvenim ustanovama, odroni i ekološke katastrofe; postaje jasno da je kapitalistički sustav uzrok nerazvijenosti, korupcije i urušavanja infrastrukture na cijelom Balkanu. Istina stoji gola pod suncem. Ova 2025. godina predstavlja početak novog doba na Balkanu. Tamo gdje je vladala tišina, sada se čuju stihovi borbe. Milijuni se bude za političku borbu i traže alternativu kapitalizmu”, kažu. Kad se urušila Kreka i poginula cijela treća smjena, a štakori pojeli bebe u beogradskom rodilištu, to je isto valjda bilo od kapitalizma. A i bili smo razvijeni, čudo jedno.
No lako za njihovo iskrivljeno viđenje stvarnosti i idiotsku, iako opasnu ideologiju, koja je u postindustrijskom, a zapravo i postkapitalističkom društvu, gdje je znanje važnije od kapitala, smislena koliko i kurbla na Tesli. “Isprepletenost sudbina radničke klase svih zemalja bivše Jugoslavije, koja proizlazi iz naše prošlosti zajedničke borbe protiv kapitalizma, kao i sveprisutne kulturno-ekonomske povezanosti, ponovno dovodi na red potrebu za partijom koja bi nas u borbi sjedinila… Problemi diljem Balkana su isti i riješiti ih u jednoj od naših zemalja, zahtijeva riješiti ih u svima”, zaključili su sudionici kongresa. Nitko ne misli da je tridesetak komunista opasnost za ustavni poredak. Svi oni stanu u jedan helikopter. Ali tu su ipak dva problema. Prvi su revolucionarne metode koje promoviraju, a drugi ideja jugoslavenskog jedinstva. Ako je taj pomalo patetični i komični skup promaknuo medijima, nadajmo se da ipak nije promaknuo nadležnim službama. A možda ipak i jest, s obzirom na to da je samo ekstremna desnica (drukčija ne postoji) opasna za demokraciju, a ne i ljevica, koja nikad nije ekstremna, ni kad poziva na revoluciju. Inače, ako ste ikad preko društvenih mreža raspravljali s kojim od tih crvenih radikala, onda znate da oni smatraju da je prijetnja strijeljanjem kad oni dođu na vlast validan argument u raspravi. Cilj je, naravno, da oni budu na vlasti zauvijek jer je to u interesu naroda.
A sad, pitate se, zašto su skup održali u Hrvatskoj, kad je u osnovi riječ o beogradskoj revolucionarnoj organizaciji? Pa, tu je novac. Kao i svi pravi komunisti, oni sa svojih stranica žicaju novac za svjetsku revoluciju, zasad su skupili desetak tisuća eura. Nema komunizma bez kapitalističkih para, prvo dajte pare, a onda ćete dobiti komunizam. Nije baš da će s tim iznosom nešto napraviti, ali ipak bih volio znati je li ijedna državna institucija taj skup sponzorirala ili financirala. Znate kako je, pošaljete Ministarstvu kulture zahtjev, što je bizarniji, to su veće šanse da će vam nešto kapnuti. Ako jest, onda bi netko stvarno trebao dobiti otkaz.
Hoće li SDP preživjeti?
Iduće tri godine, ako Bog da, bit ćemo na miru. Nema izbora, nema kampanja. Milanović se primirio, zasad. Vidjet ćemo dokad će ga to držati. Protestne su stranke propale, od Mosta je ostao samo Bulj, od nedavno moćnog Domovinskog pokreta ni to. Centar, Pametno, Stranka s imenom i prezimenom, nikoga se od njih do idućih izbora vjerojatno nitko neće ni sjećati. Možemo je ostao ograničen na svoj rezervat u Zagrebu, osim ako mu SDP ne omogući da se, parazitirajući na njemu, proširi Hrvatskom, što bi za SDP bilo samoubojstvo. Naime, indikativno je da su SDP i Možemo u koaliciji u velikoj većini gradova i općina ostvarili lošije rezultate nego sam SDP prije četiri godine. Nije to ni tako čudno, puno je potencijalnih birača SDP-a koji nikad ne bi glasali za koaliciju u kojoj je i Možemo. Manje je onih koje Možemo može privući da glasaju za SDP-ovu koaliciju nego onih koje može odbiti. Sinergije tu nema, ali su se možemosi lukavo prošvercali na listama SDP-a. Dodatni je problem takve koalicije što nema prepoznatljivog lica, osim Tomaševića i Kekin, a oni nikom izvan Zagreba nisu naročito atraktivni kao neki budući lideri.
Širenje iz Zagreba na nacionalnu razinu i jest bio plan Možemo, ali nije upalio jer su u Zagrebu uprskali. Sad koriste SDP kao trojanskog konja, što im uspijeva jer SDP vode konji kao takvi. Iz čega bi se dalo zaključiti da HDZ već četiri godine zapravo pomaže Tomaševiću, vadi ga iz problema u koje se on sam uvaljuje i hrani ga novcem iz Fonda europske solidarnosti preko ministarstva jer računaju da im Možemo može poslužiti kao poluga pomoću koje će SDP svesti na nebitnost – što im je u stvari već uspjelo.
Holjevac: ‘Šeks u pet ujutro, nakon cjelonoćnog derneka, ima jasniju viziju države nego oni’
Možemo zapravo nije nacionalna nego zagrebačka stranka s gotovo nevidljvim filijalama u Labinu i još nekoliko gradova, bez širike stranačke baze, i HDZ bi ih se do idućih izbora lako mogao riješiti kad im više ne budu trebali. Konkurencije zdesna već se riješio, i to godinu dana nakon izbora na kojima je ta desnica izgledala kao obećavajuća opcija. Stanje u kojem je SDP, pak, sramotno je, a ništa ga bolje ne ilustrira od predsjednika stranke, Siniše Hajdaša Dončića, koji je vrlo zadovoljan rezultatima koje su postigli. Više razloga za zadovoljstvo ima Dinamo drugim mjestom u ligi. “Ostvarena su tri cilja i imamo upravljačku ulogu u četiri županije. Posebno me veseli što je Peđa Grbin osvojio Pulu… Vratili smo se nakon dugog niza godina, vratili smo se u Slavoniju, pobijedili smo u Orahovici.” Nestvarno. Je li taj čovjek posve pri sebi?
Najveći krivac za takvo stanje, naravno, nije Hajdaš, on je tu zalutao. Od stožerne stranke hrvatske političke ljevice ostale su tek krhotine. A sve je počelo dolaskom današnjeg predsjednika na čelo stranke. Taj je umišljeni i arogantni čovjek uspio istjerati iz stranke sve što je iole vrijedilo. Svoje stvarne sposobnosti pokazao je kao predsjednik vlade, vjerojatno najgori od neovisnosti, a sasvim sigurno okružen najglupljim ministrima. Preduvjet za povratak SDP-a na scenu odlazak je Zorana Milanovića s nje, no to se neće dogoditi jer on i dalje de facto upravlja strankom iz sjene, “vaninstitucionalno”, kako bi rekao Milošević.
Uhićenja na Svetom Duhu
O tome tko je i zašto uhićen u bolnici Sveti Duh dosad vjerojatno znate sve. U osnovi, riječ je o primanju mita. Zašto liječnici i sestre primaju mito? Zato što nam je zdravstvo još “društveno”. U takvom sustavu, u kojem sam nedavno morao tražiti bilo kakvu vezu za ultrazvuk svom osnovnoškolskom djetetu jer ga preko sustava ne možete dobiti za manje od deset mjeseci, u kojem je Dom zdravlja Zapad u Zagrebu ostao bez pedijatara jer su posljednje dvije pedijatrice otišle na veću plaću, jedna u Samobor, a druga u Goricu, gradove koji sufinanciraju plaće liječnika, bilo bi čudo da korupcije nema.
Gledajte, možemo mi lamentirati “pa liječnici imaju dobre plaće”; nije u tome stvar. Mogu imati bolje svagdje drugdje nego u javnozdravstvenom sustavu. Neki bi zabranili liječnicima da rade privatno ako rade u javnom zdravstvu. Znate koji će biti rezultat? U javnom zdravstvu neće ostati nitko. Svi do zadnjeg otići će u privatnike. A možda i vani, EU smo, ne treba im dozvola, a ipak su plaće liječnika u EU-u puno veće nego ovdje. One nisu ni pratile porast ostalih plaća. Možemo mi i dizati plaće u javnom zdravstu, možemo eventualno obvezati one koji “besplatno studiraju” da onda i odrade određeni broj godina u javnozdravstvenom sustavu nakon studija, slično sustavu stažiranja, to čak ne bi bilo zgorega.
Holjevac: ‘Konačno se netko drznuo reći, pa svaka hrvatska obitelj je zbog tog izgubila 6000 eura’
Ali pravo i kompletno rješenje jest ono od kojeg Hrvati zaziru kao vrag od tamjana. Privatizacija zdravstva, po uzoru na zemlje poput Nizozemske ili Švicarske, koje imaju najbolje i najekonomičnije zdravstvene sustave na svijetu. Ovako plaćamo 15 posto bruto plaće za zdravstvo, da bi nam rekli da specijalistički pregled moramo čekati godinu dana, ako ga uopće dobijemo. Na kraju, velik ga dio ljudi jednostavno plati.
Privatizirano osiguranje, poput autoosiguranja gdje vam privatno osiguranje plaća račun privatnog mehaničara, regulirano naravno od države koja bi regulirala koje se usluge nude, svakako bi riješilo problem, ako ne u cijelosti, a ono u vrlo velikoj mjeri. I ako ne bi bilo jeftinije, sigurno ne bi bilo skuplje. A svakako bi bilo kudikamo kvalitetnije. Ali privatno je zdravstvo nešto čime nas plaše kao djecu babarogom. Mislite da je u SAD-u privatno zdravstvo problem? Ne, nego to što osiguranje za zaposlene nije bilo obavezno pa ga mnogi nisu imali, ne zato što ga nisu mogli platiti, nego zato što ga nisu htjeli plaćati! Sirotinju ionako pokriva država. Dakle, dosta bi bilo tih priča o bauku privatne ordinacije, jer ovo sve skupa ne vodi nikamo osim u korupciju i nestašice, kao i sve što je u svojoj prirodi socijalističko.