Postoji gotovo simbiotska, mitska veza između sportskog genija i alkohola, duga povijest koja je iznjedrila nebrojene sportaše koji su živjeli žestoko na terenu i još žešće izvan njega. Ne govorimo o amaterima koji se vesele uz pivo na roštilju. Govorimo o profesionalcima starog kova, sportašima s drskošću da večer provedu u ludom provodu, a sutradan na terenu pruže partiju života. Oni su vrsta koja izumire…
U zlatno doba sporta, mediji su funkcionirali prema nepisanom kodeksu: “Što se dogodi na terenu je vijest; što se dogodi izvan njega, nije naša briga.” Igrači su imali slobodu živjeti kako žele bez straha od stalnog nadzora. Za mnoge je to značilo traženje zabave natopljene alkoholom nakon – a ponekad i tijekom – utakmice. Danas, u eri 24-satnih sportskih kanala i legija blogera, svaki korak sportaša secira se do besmisla.
Zato su priče koje slijede još fascinantnije; one su svjedočanstvo o vremenu kada su heroji bili od krvi i mesa, sa svim svojim vrlinama i porocima. Nigdje veza nogometa i alkohola nije bila tako izražena kao u Velikoj Britaniji, gdje je kultura pubova neraskidivo vezana za sport. Danas je takav način života u vrhunskom nogometu gotovo nezamisliv. Dolazak stranih menadžera poput Arsènea Wengera krajem 90-ih, koji su uveli stroge režime prehrane i zabranili alkohol, te golem naglasak na znanosti i fitnessu, promijenili su igru zauvijek. Današnji igrači su vrhunski sportaši, strojevi posvećeni performansama. Legende o boemima i pijanicama pripadaju nekom drugom, romantičnijem, ali i opasnijem vremenu. Oni su bili genijalci s manom, heroji čije su nas priče jednako fascinirale na terenu i za šankom, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti najvažnije sporedne stvari na svijetu.
Više u galeriji koja slijedi.