Ratovi i oružani sukobi bilo koje vrste od postanka čovječanstva rezultirali su jednako. Zbog neželjene, ali očigledno neminovne ljudske potrebe za ratovanjem, kroz povijest su izginuli milijuni civila i vojnika, uništena su brojena sela i gradovi, a ratni zločini se broje u stotinama tisuća.
Bilo da je riječ o vjerskom, teritorijalnom ili nacionalnom ratu, lokalnom oružanom sukobu ili onome svjetskih razmjera, rezultat je oduvijek isti: zbog visoke cijene kojom je plaćena pobjeda – u ustima svih zaraćenih strana neizostavno ostaje okus gorčine i poraza.
Iako su motivi i rezultati ratovanja uvije podjednaki ili isti, jedna jedina stvar podložna je promjenama, a to su načini ratovanja koji tehnološkim napretkom sukobe odvode u nekom drugom, modernijem smjeru. Tradicionalni strah od nuklearnog rata godinama je postao donekle iracionalan, a jasno je i zašto. Tko god da potegne za nuklearnim oružjem, svijet bi mogao odvesti na početne postavke, a mogao bi i sam postati žrtvom.
Bespotreban trošak? Rafalei u sjeni bespilotnih letjelica
Tako je bojazan o nuklearnom obračunu zamijenila priča o dronskom ratovanju kojem svjedočimo i u ukrajinsko-ruskom sukobu. Relativno “jeftini”, vrlo precizni, s minimumom rizika za one koji ga koriste i bez straha od dugoročnih posljedica. Iako su se tradicionalno uz izraz “dron” povezivale napredne američke bespilotne letjelice, razvoj komercijalne tehnologije poput navigacijskih sistema i bežične tehnologije omogućio je i manje bogatim i naprednim zemljama da u svom arsenalu posjeduju oruđa koja siju smrt ili prikupljaju taktičke podatke bez ugrožavanja vlastitih snaga.
Stoga, s pravom se postavlja pitanje, ako je već sada sasvim jasno da su dronovi budućnost ratovanja, je li uistinu bilo potrebno trošiti milijarde eura na Rafale, onako kako je Hrvatska to učinila? Čini se da je i sam potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić svjestan toga, pa iako s pravom konstantno ponosno podsjeća na eskadrilu Rafalea koju posjeduje RH, u Bruxellesu sada vrlo ustrajno radi na tome da naša zemlja dobije vodeću ulogu u proizvodnji vojnih dronova.
Anušić: Hrvatsko nebo i dalje će čuvati NATO, iako je eskadrila Rafalea kompletirana
Davno je to shvatio admiral Davor Domazet Lošo koji odmah na početku upozorava kako je riječ o bespilotnim letjelicama, a dronovi (trutovi) su samo određene vrste od kojih neki izviđaju, neki izvršavaju napad i slično. Kao školovani strateg koji jako dobro poznaje elemente suvremenog vojnog umijeća, kaže nam:
Lošo ne shvaća nabavku Rafalea: “Bojno polje se u potpunosti mijenja”
“Znam što je četvrta dimenzija rata, rat u realnom vremenu. Da bih mogao kontrolirati bojište i ostvariti ciljeve, moram imati mogućnost da ustanovim gdje su ciljevi i prioritetno djelovati u skladu s njima. U osnovi, to je doktrina NATO snaga s kraja 90-ih godina prošlog stoljeća koja na istoku nije bila poznata. Najviši njihov doseg je bio trodimenzionalni rat, znači pješak plus zrakoplovstvo, a mi smo već za vrijeme Domovinskog rata bili u četvrtoj dimenziji koju oni nisu mogli pratiti.”
On dodaje kako je Hrvatska, zahvaljujući njemu, još za vrijeme Bljeska i Oluje ratovala upravo na taj način. U današnjem vremenu su, dodaje, informacije vrlo važne, ali: “Još važnije je imati analitički tim koji će znati te informacije upotrijebiti na efikasan način. Od početka sam puno polagao u izgradnju analitičkog tima, a tu su bile i druge obavještajne sastavnice, kao što su elektronski nadzor, agenti, nove tehnologije i bespilotne letjelice.”
Špijunska operacija Hrvata užasnula Srbe: ‘Zove se po riječi kojom plaše djecu u Zagori’
Domazet Lošo kaže kako je kupovina Rafalea bila nepotrebna, jer smo u vremenima u kojima se potpuno mijenja bojno polje: “Ako je tenk bio oružje Prvog svjetskog, a vojni zrakoplovi Drugog svjetskog rata – onda je ovaj ukrajinski pokazao da su bespilotne letjelice oružje ovoga vremena. Nikome nije čudno zašto je utihnula priča o sukobu Indije i Pakistana? Pa, Pakistan je indijske Rafale uništio kineskim oružjem! Sutradan su krenuli sa bespilotnim letjelicama i zadatak je uspješno izveden. Sasvim je jasno da Rafalei nemaju budućnost u novim ratovima. Hrvatska je za vrijeme Domovinskog rata bila avangarda, a sada nas nema nigdje, čak su nas i Srbi pretekli. Općenito, promijenila se filozofija, pa nam u budućnosti dolazi “rat mreža”, kaže admiral koji je još 1985. godine pisao diplomski rad o ratu na više dimenzija, a koji će ubrzo predstaviti svoju novu knjigu “Suvremeno umijeće ratovanja ili vremena jata i rojeva” u kojoj, objasnio nam je, spominje šestu i sedmu dimenziju ratovanja.
Naknadna pamet? Ipak zaokret prema dronovima
Iako je ovaj poznati hrvatski admiral odavno znao da će se vremenom kroz tehnološki napredak mijenjati načini ratovanja, čini se kako ministar obrane Ivan Anušić tek sad dolazi do tih spoznaja, mada se u nabavku Rafalea bacio kada se već iz ukrajinskog primjera mogao vidjeti značaj bespilotnih letjelica.
“Riječ je o specifičnim obrambenim sposobnostima članica Europske unije i jačanju tih sposobnosti u sklopu plana o naoružavanju Europe. U tom je kontekstu Hrvatska inicijalno iskazala interes i istaknula jednu svoju sposobnost u kojoj bismo mogli imati vodeću ulogu u EU-u, a to je proizvodnja malih dronova. S obzirom na kapacitete i sposobnosti domaće obrambene industrije, Hrvatska je iskazala interes i istaknula da bismo mogli preuzeti ulogu u proizvodnji i zajedničkoj nabavi malih dronova na području Europe. Hrvatske tvrtke već ove godine bi mogle proizvesti pola milijuna malih dronova. Ta brojka, bude li Hrvatska u poziciji da ima vodeću ulogu u tom segmentu, može se i povećati”, izjasnio se u Bruxellesu prije nekoliko dana”.