Napad Sjedinjenih Američkih Država na iranske vojne ciljeve otvara pitanje eskalacije sukoba na Bliskom istoku. No, prema mišljenju Gordana Akrapa, prorektora Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, u razgovoru za središnji Dnevnik HRT-a, nije izvjesno da će ovo prerasti u široki regionalni rat.
“Dvije su mogućnosti. Osobno sumnjam da će se druge države uključiti na strani Irana. Prva varijanta je najjednostavnija: da Iran odgovori ograničenim udarom na određene ciljeve kako bi svom stanovništvu pokazao ‘da su pobijedili’, nastavi s pregovorima i u tišini prihvati uvjete SAD-a i IAEA-e, odustajući od vojnog nuklearnog programa”, objašnjava Akrap. Međutim, postoji i druga, znatno ozbiljnija opcija.
“S obzirom na količinu američkih snaga koje dolaze na Bliski istok, ako Iran ne prihvati uvjete i nastavi s junačenjem, dogodit će im se isto ono što i Srbima 1999. godine”, ocijenio je analitičar i na upit može li Zapad postati meta iranskog odgovora, uzvratio je potvrdno.
Akrap: ‘Rusija nije u poziciji pomoći Iranu’
“Sasvim sigurno zapadne države mogu biti meta iranskih napada. Iranski ministar vanjskih poslova danas je naglasio da razmatraju brojne opcije koje im stoje na raspolaganju”, naveo je Akrap i posebno istaknuo iransku kontrolu nad nizom posredničkih aktera. “Ne zaboravimo, Teheran ne upravlja samo hutistima u Jemenu, već i Hezbolahom u Libanonu i Hamasom u Gazi”, podsjetio je analitičar, koji smatra da su SAD svojom vojnom akcijom poslale jasnu poruku, ali i otvorile vrata diplomatskom izlazu.
Meter o Trumpovim napadima na iranske nuklearke: ‘Ništa nije kako izgleda’
“Amerikanci su im dali šansu da se časno izvuku. To je i poruka SAD-a: ‘Možemo se o svemu dogovoriti, ali morate se odreći vojnog nuklearnog programa.” Zato nije došlo do zračenja. To je i simbolička poruka: ‘Možemo se o svemu dogovoriti, ali morate se odreći vojnog nuklearnog programa’”, konstatirao je Akrap i pozdravio čin američkog državnog tajnika Marca Rubija, koji je, prema njegovim riječima, “napravio mudar potez kada je pozvao Kinu da odvrati Iran od zatvaranja tjesnaca”.
Analitičar je komentirao i šire geopolitičke odnose u regiji, osobito položaj Rusije i Turske. Iako je Teheran istaknuo strateško savezništvo s Moskvom, on ističe da Rusija nije u poziciji da pomogne Iranu u vojnom smislu, ali je mnogo veća nepoznanica pozicija Ankare. “Najveće pitanje je kako će se postaviti Turska — i o tome jako moramo voditi računa’, zaključio je Gordan Akrap.