Na albumu prvijencu Borna Čop odao je posvetu zagrebačkom rocku iz sedamdesetih i osamdesetih
Na albumu Borne Čopa gostuju Vedran Božić, Jurica Pađen, Hus, Jakša Jordes…
Zamisli muziku u ritmu života za ples, nekako tako bi se mogao detektirati moto nastupnog albuma kantautora Borne Čopa Radio drama. Čop je dosad poznat kao gitarist, a i rezervni vokal prateće postave Jure Stublića pa se kao član takvog Filma prilično i referira na autorstvo svoga poslodavca. Pjevni i plesni pop druge polovice osamdesetih s radiofoničnom atmosferom uz novovalne prizvuke s izraženim zagrebačkim štihom sublimat je prvijenca Borne Čopa. S retro produkcijom, ovaj je album ispoliran 40-godišnjom patinom.
Ne čudi stoga da posebno mjesto na albumu zauzima skladba “Opet sam”, remake pjesme “Djevojke” Parnog valjka iz 1977. godine, s njihovog drugog albuma Glavom kroz zid. Ovdje Čop spaja prošlost i sadašnjost, pozivajući u goste članove Valjka koja je snimala taj album: Juricu Pađena i Huseina Hasanefendića Husa, koji za ovu priliku piše novi tekst na Pađenovu skladbu. Osim njih, na albumu je gost Vedran Božić u skladbi “Što ćemo sad s tim” te Jakša Jordes u pjesmi “Ljeto ljubavi”.
Lirski, Čop se drži provjerenih tema – ljubavi, čežnje, gradskih noći i svakodnevnih drama, uz neizostavno spominjanje Zagreba. Prpošno, jednostavno, ponekad i naivno. Pritom u pjesmama, osim poetike i glazbenih rješenja Filma i Parnog valjka, možemo čuti i Prljavo kazalište, Idole, Fit, Zvijezde… Borna Čop zagrabio je iz provjerenog izvora i vlastitom alkemijom stvorio album koji je posveta zagrebačkom rocku osamdesetih, djelomično i sedamdesetih. Sedam singlova koji su objavljeni u posljednje četiri godine na albumu sa deset pjesama govori u prilog činjenici da diskografski djeluje prema današnjim standardima.
Bogato orkestriran i vrsno odsviran, album ipak pati od nekih dječjih bolesti, od viška slogova u pojedinim stihovima do premalog unosa originalnih autorskih zamisli u odnosu na veće ili manje citiranje uzora iz osamdesetih. Jasno je kako je album svestrana posveta tradiciji zagrebačkog rocka i novog vala, no očito treba napraviti korak dalje kako bi se Borna Čop transformirao iz definiranog gitarista u prepoznatljivog kantautora. U protivnom, njegova glazba bit će funkcionalna tek u Muzeju novog vala, što je premalo s obzirom na njegovo iskustvo i potencijal.