DANA 13. srpnja 1985. godine svijet je svjedočio jednom od najambicioznijih i najemotivnijih trenutaka u povijesti popularne kulture – humanitarnom megaspektaklu Live Aid. Bio je to koncert bez presedana, održan istovremeno na stadionima Wembley u Londonu i JFK u Philadelphiji, s prijenosom u više od 150 zemalja i uz procjenu da je događaj uživo ili putem televizije pratilo čak 1.9 milijardi ljudi, što je gotovo 40 posto tadašnje svjetske populacije.
Pokretač i glavni organizator Live Aida bio je irski glazbenik i aktivist Bob Geldof, koji je prethodno s bendom The Boomtown Rats stekao međunarodnu slavu, no 1984. godine duboko ga je potresla televizijska reportaža Michaela Buerka o gladi u Etiopiji. Geldof se najprije udružio s Midgeom Ureom iz benda Ultravox kako bi okupio zvijezde britanske glazbene scene za singl Do They Know It’s Christmas?, a godinu dana kasnije odlučio je napraviti globalni korak dalje.
Dva kontinenta, jedno srce
Koncerti u Londonu i Philadelphiji održavani su gotovo paralelno, s pomno koordiniranim prijenosom i rasporedom nastupa. Wembley stadion ugostio je europski dio programa od podneva do kasnog poslijepodneva, dok je JFK stadion u SAD-u preuzeo glazbenu palicu tijekom američkog popodneva i večeri. Ideja je bila jasna – svijet mora reagirati brzo i odlučno na humanitarnu katastrofu, a glazba će biti medij koji nadilazi sve granice.
U Londonu su nastupili neki od najvećih britanskih i svjetskih izvođača tog vremena: Status Quo su otvorili koncert s pjesmom Rockin’ All Over the World, uslijedili su Sting i Phil Collins, Elvis Costello, Sade, U2, Dire Straits, David Bowie, The Who, Elton John i Paul McCartney.
No, upravo je nastup grupe Queen postao najzapamćeniji i najhvaljeniji trenutak cijelog događaja. Njihov dvadesetominutni set, s hitovima Bohemian Rhapsody, Radio Ga Ga, Hammer to Fall, Crazy Little Thing Called Love i We Are the Champions, uz nezaboravnu interakciju Freddieja Mercuryja s publikom, smatra se jednim od najboljih nastupa uživo u povijesti rock glazbe.
S druge strane Atlantika, Philadelphia je bila domaćin američkom dijelu spektakla, gdje su se redali izvođači poput Black Sabbath (u originalnoj postavi s Ozzyjem Osbourneom), Run-D.M.C., Joan Baez, The Beach Boys, Eric Clapton, Madonna, Tom Petty and the Heartbreakers, Santana, Patti LaBelle i Bob Dylan, koji je na pozornicu izašao zajedno s Keithom Richardsom i Ronom Woodom iz Rolling Stonesa.
Phil Collins – čovjek koji je bio na oba kraja svijeta
Jedan od najsimboličnijih momenata cijelog Live Aida bio je angažman Phila Collinsa, koji je jedini glazbenik nastupio i u Londonu i u Philadelphiji – na istom danu.
Nakon nastupa na Wembleyju, Collins je privatnim letom doputovao do zračne luke Heathrow, gdje se ukrcao na Concorde i preletio Atlantski ocean kako bi u večernjim satima nastupio i na američkom dijelu koncerta. Njegova energija, angažman i logistička vratolomija dodatno su učvrstili ideju da se za Live Aid ništa nije činilo nemogućim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Više od glazbe
Glavna svrha Live Aida bila je prikupiti novac za borbu protiv gladi u Etiopiji, koja je 1984. i 1985. godine odnijela više od milijun života. Geldofova ideja bila je okupiti najpoznatija glazbena imena kako bi se svijest o humanitarnoj katastrofi proširila što dalje i što snažnije.
Prema dostupnim podacima, Live Aid je već na sam dan održavanja prikupio oko 127 milijuna američkih dolara putem telefonskih donacija, a ukupni iznos s kasnijim prihodima od prodaje snimki i memorabilija procjenjuje se na više od 150 milijuna dolara.
Iako su se s vremenom pojavile kritike na račun transparentnosti trošenja novca i logističke (ne)učinkovitosti isporuke pomoći, nitko nije mogao osporiti snagu poruke koju je Live Aid poslao svijetu – da se ujedinjenjem može djelovati brzo, snažno i s nadom u promjenu.
Nasljeđe koje traje
Live Aid nije bio samo koncert. Bio je to trenutak kolektivne empatije, mobilizacije i globalne svijesti. Nakon njega uslijedili su brojni drugi humanitarni glazbeni projekti, od Farm Aida i Hear ‘n Aid do povremenih ponovnih okupljanja izvođača s istim ciljem.
Bob Geldof je kasnije bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir, a 2005. godine organizirao je i Live 8 – niz koncerata diljem svijeta povodom summita G8, kako bi se ponovno ukazalo na globalnu nepravdu i siromaštvo.
No unatoč kasnijim varijacijama i pokušajima ponavljanja, ništa nikada nije u potpunosti nadmašilo originalni Live Aid iz 1985. godine. Taj dan ostaje trajno upisan u povijest kao trenutak kada je glazba nadglasala apatiju, a ritam srca svijeta nakratko postao ujednačen.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.