Dan kada je Zemlja umalo umrla: Kataklizma koja je oblikovala naš svijet

POSTOJI jedan dan u povijesti našeg planeta koji se s pravom može nazvati najgorim. To nije dan obilježen ljudskim sukobom ili prirodnom katastrofom kakvu pamtimo, već trenutak kozmičkih razmjera koji je zauvijek promijenio tijek života na Zemlji. Dogodio se prije otprilike 66 milijuna godina i, iako je donio uništenje neviđenih razmjera, paradoksalno je omogućio uspon čovječanstva, piše IFC Science.

Tog kobnog dana, asteroid veličine planine, promjera oko 10 kilometara, udario je u Zemlju brzinom dvadeset puta većom od brzine metka. Mjesto udara danas je poznato kao poluotok Yucatán u Meksiku. Oslobođena energija bila je nezamisliva, jednaka snazi milijardi atomskih bombi bačenih na Hirošimu.

Udarni val koji je promijenio svijet

Trenutak udara pokrenuo je pakleni scenarij. Prvo je uslijedio zasljepljujući bljesak, a zatim toplinski val koji je spržio sve u radijusu od stotina kilometara. Potresi magnitude veće od 11 na Richterovoj ljestvici potresli su cijeli planet, a udar je pokrenuo globalne megatsunamije čiji su valovi bili viši od današnjih najviših nebodera, brišući obale kontinenata.

Vatrena stihija progutala je šume, a golema količina stijena, prašine i krhotina izbačena je visoko u atmosferu, obavijajući čitav planet gustim, neprobojnim velom.

Svijet uronjen u tamu

Posljedice koje su uslijedile bile su možda i gore od samog udara. Prašina i čađa u atmosferi blokirale su sunčevu svjetlost, gurnuvši Zemlju u dugo razdoblje tame i hladnoće, poznato kao “udarna zima”. Temperature su drastično pale, a bez sunca je zaustavljena fotosinteza. Biljke su prve umirale, a s njima i dinosauri biljojedi koji su ovisili o njima. Ubrzo je glad stigla i mesojede, čime je pokrenut potpuni kolaps hranidbenog lanca.

Kao da to nije bilo dovoljno, kemijski spojevi u zraku miješali su se s vodom, stvarajući kisele kiše koje su zatrovale oceane, jezera i tlo, uništavajući preostale oblike života. Procjenjuje se da je tog dana i u godinama koje su uslijedile izumrlo oko 75% svih vrsta na Zemlji, uključujući i gotovo sve dinosaure koji nisu letjeli.

Zora novog doba

Ipak, u sjeni ove globalne katastrofe, preživjeli su malobrojni. Među njima su bila mala, prilagodljiva stvorenja koja su živjela skriveno – naši daleki preci, sisavci. U svijetu oslobođenom od dominacije divovskih gmazova, za njih se otvorila jedinstvena prilika. Tijekom milijuna godina evolucije, iskoristili su prazne ekološke niše, razvili se i naposljetku doveli do pojave vrste koja je u stanju čitati i razumjeti priču o ovom najgorem danu u povijesti.

Tako je dan koji je donio kraj jednom svijetu istovremeno postao početak drugog – svijeta u kojem će, mnogo kasnije, svoje mjesto pronaći i čovjek.