DOK DRUŠTVENE mreže vrve prizorima luksuznih večera uz more i ispijanja koktela na jahtama, ljeto za mnoge hrvatske roditelje izgleda znatno skromnije. A za one koji sami teret podizanja djeteta nose sami, još skromnije. No i među njima postoje oni koji, unatoč ograničenjima, uspiju organizirati ljetovanje koje njihovoj djeci ostaje u sjećanju. Zagrepčanka Iva, samohrana majka devetogodišnjeg dječaka, jedna je od njih.
“Odlazak na more za mene je projekt koji planiram mjesecima unaprijed”, govori nam Ana. Iako živi sama s djetetom i zarađuje prosječnu plaću, svakog ljeta uspije pronaći način da barem tjedan dana provedu na Jadranu.
“Ne bih mogla podnijeti da moj sin cijelo ljeto ostane u Zagrebu. Puno je toga već propustio jer sam sama, pa se barem tih sedam dana trudim nadoknaditi mu ono što mogu.”
Štednja počinje u veljači
Sve počinje pomnim planiranjem već u veljači. “Tada gledam apartmane na aplikacijama za smještaj, pratim i Facebook grupe koje okupljaju privatne iznajmljivače. Tako smo zapravo i našli smještaj prošlog ljeta. Bili smo u Žaboriću. Apartman je bio mali, ali more je bilo čisto, a domaćini dragi”, objašnjava.
Ana i njezin sin putuju automobilom, većinu hrane nose od kuće, a smještaj traže u mjestima koja nisu razvikana. Kako bi pokrila trošak puta i smještaja, ova samohrana majka počne štedjeti početkom godine.
“Prije toga ne mogu jer u prosincu dosta novca ode na hranu i poklone. Odvojim stotinjak eura svaki mjesec. Nekad i manje. Ne idem frizeru, ne kupujem novu odjeću, kuham umjesto da jedemo vani.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“To nije ljetovanje iz snova, ali je naše”
Kad stignu na more, sve je podređeno jednostavnosti. “Kuham u apartmanu. Iz Zagreba ponesem tjesteninu, konzerve, paštete, instant juhe. Kupujemo samo ono što moramo. Ne idemo u restorane, ali počastimo se sladoledom. Međutim, i to je ove godine velik izdatak jer je cijena kuglice sladoleda 2.50 eura, kako gdje. Djeca kao djeca, sladoled bi i na plaži i nakon večere.”
Ipak, kaže, to nisu dani u kojima se broji baš svaki euro. “Za jednu do dvije kuglice sladoleda dnevno se mora naći. Odem i ja na kavu na plaži.”
Za Anu, tih sedam dana znači više od mora i sunca. “To je vrijeme kad sam zaista prisutna. Kad ga gledam kako pliva i smijem se s njim. Tih tjedan dana pokušavam zaboraviti sve što me čeka kad se vratimo”, priznaje.
Čim se vrate u Zagreb, ljeto je praktički gotovo. Počinje kupovina školskog pribora, odjeće i obuće za jesen i zimu.
“Iako mi nije lako, trudim se da moj sin to što manje osjeti na svojoj koži, da ljeto pamti po lijepom”, zaključila je.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.