Europska unija i Sjedinjene Američke Države postigle su novi trgovinski sporazum kojim se uvodi 15-postotna carina na uvoz proizvoda iz EU u SAD, a koji će stupiti na snagu 1. kolovoza 2025. Ovaj je dogovor, postignut 27. srpnja 2025., europski čelnici ocijenili kao „najmanje lošu opciju” kojom se nastoji izbjeći potpuna eskalacija carina koja je prijetila stopama od 30 do 50 posto. Iako je 15-postotna carina povoljnija od ranije predloženih viših stopa, ona i dalje predstavlja značajan izazov za europske, uključujući i hrvatske, izvoznike. Vijesti o postizanju ovog sporazuma objavljene su 28. i 29. srpnja 2025.
Sam sporazum, u čije su rasprave bili uključeni čelnici poput Ursule von der Leyen i Donalda Trumpa, regulira trgovinu između EU i SAD-a, noseći izravne posljedice za države poput Hrvatske. Ministarstvo gospodarstva, kao i brojne tvrtke u farmaceutskoj, obrambenoj i kemijskoj industriji, pomno prate razvoj događaja.
Iako je sporazum namijenjen sprečavanju šireg trgovinskog rata, 15-postotna carina ipak stvara novi pritisak na europske proizvođače. Posebno su pogođeni hrvatski izvoznici strojeva i elektroničke opreme, koji će se, očekuje se, suočiti s uvođenjem ovih novih carina. To bi moglo dovesti do povećanja cijena i smanjenja konkurentnosti hrvatskih proizvoda na američkom tržištu.
S druge strane, farmaceutski sektor u Hrvatskoj, koji čini trećinu ukupnog izvoza u SAD, mogao bi proći s manjim posljedicama jer se očekuje da će lijekovi i biotehnološke komponente ostati izuzeti od carina. Sporazumom su također predviđene značajne kupnje američke energije i vojne opreme od strane EU. Iako neki izvori navode da bi obrambena oprema mogla biti izuzeta od carina, konkretan popis izuzeća još uvijek nije objavljen.
Osim uvođenja carina, deprecijacija dolara u odnosu na euro dodatno pridonosi rastu cijena hrvatskog izvoza, što otežava poziciju hrvatskih poduzeća na američkom tržištu. Njemački i francuski čelnici već su izrazili zabrinutost zbog dugoročnih negativnih posljedica koje bi ovaj sporazum mogao imati na europsku industriju, naglašavajući pritom potrebu za prilagodbom i strateškim promišljanjem u budućnosti.