Ipak, Hajdaš nije najneozbiljniji i najluđi političar u Hrvatskoj. Pernar se vratio na scenu, ovog puta kao pornozvijezda. Vjerojatno bi pristao glumiti i tampon u porniću ako bi time privukao pažnju na sebe. Od trenutka kad se Živi zid pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, i već u startu postigao zavidnu popularnost, nadao sam se da smo dotaknili dno i da ne možemo niže od toga. Riječ je bila o nakupini ekonomski i politički nepismenih, ali beskrajno samouvjerenih bezveznjaka koji su jurišali na banke predvođeni notornim Ivanom Pernarom. U vremenu u kojem su ljudi na grub način shvatili da više nismo u socijalizmu, da hiperinflacija neće pojesti kredit za stan pa da ga možete vratiti po cijeni kutije cigareta, i da posuđeni novac morate i vratiti, kad je masa ljudi završila pod ovrhom što zbog neznanja, što zbog neimaštine i gospodarske krize, Pernar je bio heroj dana. Izraziti sumnju u njegovo mentalno zdravlje tada je donosilo status veleizdajice u javnosti.
Rušio je “Jacu“, vodio besmislene i nerijetko nasilne prosvjede koje su mediji poput Indexa i novinari HRT-a pumpali do besmisla, bio je medijska i politička zvijezda bez presedana. Ne sjećam se da sam zbog svojih tekstova – u kojima sam pokušavao objasniti zašto to neće ići kako si je mali Ivan zamislio – ikad bio izložen takvom bijesu javnosti koja je svakog tko je bio kritičan prema Pernarovu modelu seljačke bune koji je onima koji su nasjeli, uz ovrhu, donio još i kaznu od par tisuća eura za ometanje službene osobe u vršenju dužnosti. Pa daj ti onda nekom tko vjeruje da su banke isto što i lihvari i da štampaju novac ni iz čega, doslovce iz zraka, objasni što mu je činiti ako mu prijeti ovrha, a to sigurno nije zvanje Pernara u pomoć. Odmah si narodni neprijatelj i braniš banke. Što je najblesavije, do takve je situacije i doveo pritisak javnosti, a slijedom toga i politike, na banke da daju kredite sirotinji: tada je također bila teža hereza reći da banke ne smiju davati novac onima koji ga nemaju i nemaju ga gdje zaraditi, jer im se time čini medvjeđa usluga, dovodi ih se u dug koji nemaju odakle namiriti. I da banke ograničavaju kreditiranje samo na one koji imaju solidna i stalna primanja jer, za razliku od kamatara, njima nije u interesu uzeti vam nekretninu, nego redovnim putem naplatiti kredit i kamatu.
Epilog znate, Pernar se s družinom redikula uredno uhljebio u Sabor, zaradio si saborsku mirovinu, tako da ne samo da nikad u životu nije radio nego nikad neće ni morati, potom ponovno postao zvijezdom u koroni zahvaljujući svom urođenom ekshibicionizmu, i prešao puni put od idola hrvatske nabrijane studentarije i ljevice do ikone hrvatske antivakserske desnice. Ne znam u kojoj mi je ulozi od te dvije bio manje simpatičan, ali činjenica je da nikad nije znao o čemu zapravo govori, ali je govorio s toliko samouvjerenosti da je na temelju toga, kao i mnogi sa sličnim dijagnozama, osvajao povodljivi dio biračkog tijela. Nadam se da je Hrvatska ipak dovoljno demokratski stasala da više ne pada na takve prodavače magle i zmijskog ulja, no doza opreza i zabrinutosti ipak ostaje. Uvijek će biti onih kojima će netko, ma kako djelovao nenormalno, biti heroj jer se bori protiv banaka, ili protiv cjepiva, ili protiv bilo čega i koga što je tog dana inače na tapetu. Pernar je trajna opomena o zamkama demokracije za narode koji nemaju previše iskustva s njom. I trajna opomena da ne treba birati na vlast ljude za koje postoji sumnja da nisu baš potpuno normalni. Jer ako postoji sumnja, onda nema sumnje.
Suprotan put od Ciccioline
Zatim je zabavljao javnost dok je radio kao žigolo na nekoj jahti, dok gospođi nije dojadio sa svojim glupostima pa ga je iskrcala umjesto da ga jednostavno baci u more sa sidrom oko noge, a sad je odlučio svojoj karijeri dodati ulogu pornoglumca, spetljavši se s nekom međimurskom trashy pornozvijezdom. Uglavnom, prvi je od političara otvorio OnlyFans račun. I oduševljen je: “Kad sam izgubio izbore, neki su mi rekli da otvorim OnlyFans i bacim se u drugu branšu jer politika nije za mene. Dugo sam se smijao takvoj ideji, dok mi Marija Zadravec nije prišla i rekla da ljudi vole gledati sadržaj samnom (doslovno tako, ‘samnom, op. M. H.)i da ima nešto posebno u meni. Potom je prešla na stvar, rekla mi je da želi snimati sadržaj samnom”, piše Pernar. “Moram naglasiti da to nije bila moja prvotna odluka, ja sam se htio baviti politikom, ali me ljudi tamo jednostavno nisu vidjeli, tako je nekako spontano došla i odluka o ulasku u industriju zabave za odrasle.”
Holjevac: ‘Šeks u pet ujutro, nakon cjelonoćnog derneka, ima jasniju viziju države nego oni’
Oduševljena je i Marija, kaže kako su politika i to čime se ona bavi srodne, iako ona nije baš to nego “glumica”. Pernar je tako prošao suprotan put od Ciccioline, koja je prvo bila pornozvijezda, a onda tek ušla u talijanski parlament. I dokazao da je, unatoč svom imidžu buntovnika u politici, ipak zapravo političar: sve će raditi samo da ne bi morao raditi. Usto, oduvijek je bio željan pažnje javnosti i kamere, egocentrik i narcis, ktomu sklon trashu u politici i među ženama (donedavno se družio s jednom drugom zvijezdom OnlyFansa koja je pokušala ući u politiku). I da, ima nešto posebno u njemu, ali to nije kompliment. Živi zid treba poslužiti Hrvatima kao trajna opomena da ne nasjedaju na obećanja tipa “kupite ovu tabletu i za pola ćete sata smršavjeti 20 kg”.
Uglavnom, on je čovjek koji mi je svojevremeno uspio poljuljati vjeru u demokaciju: ako postoji toliko ljudi koji su spremni glasati za potpunu neznalicu upitne mentalne higijene, ima li demokracija uopće smisla? Srećom pa su Živi zid njihovi egoizmi, amaterizam i pohlepa ubrzo došli glave, tako da su vijesti prestale započinjati time kako su Pernara opet morali iznijeti iz sabornice. No zanima me hoće li i drugi političari ili, nedajbože, političarke, slijediti njegov put, pa kad propadnu u politici, potražiti sebi kruha u tzv. industriji zabave za odrasle. Probajte zamisliti, recimo, Peđu Grbina u toj ulozi. Ili možda Plenkovića. Ili Milanovića. O političarkama neću, većinu njih ionako ne želite ni zamisliti u toj branši. Nadam se.