S početkom srpnja 2025. godine, stanje u hrvatskom mljekarstvu postaje sve alarmantnije. U samo dvije i pol godine, broj dobavljača kravljeg mlijeka u Hrvatskoj bilježi dramatičan pad s 3379 na svega 2268, što predstavlja znakovit gubitak od preko tisuću proizvođača. Posebice zabrinjava podatak da je samo u prvih pet mjeseci ove godine čak 76 obitelji bilo primorano obustaviti mljekarsku proizvodnju, ostavljajući iza sebe sve praznije farme diljem zemlje.
Ovakav trend primarno je uzrokovan dugotrajnom stagnacijom otkupnih cijena mlijeka te nezaustavljivim rastom proizvodnih troškova. Otkupna cijena prvoklasnog mlijeka, koja se već godinu i pol kreće oko 50 centi po kilogramu, daleko je od ekonomske održivosti. Prema podacima iz lipnja 2025., prosječna otkupna cijena iznosila je 0.48437 €/kg, što predstavlja blagi pad od 2.6% u prvoj polovici godine. U usporedbi s ostatkom Europe, Hrvatska se nalazi pri dnu ljestvice po visini otkupnih cijena, dok se istovremeno troškovi proizvodnje svakodnevno povećavaju, stvarajući tako nepremostiv jaz za poljoprivrednike.
Igor Rešetar, predsjednik Odbora za mlijeko Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), naglašava da je problem dodatno produbljen postojanjem duopola tvrtki koje diktiraju otkupne cijene. Ova situacija proizvođačima uskraćuje bilo kakvu pregovaračku moć, budući da ne posjeduju alternative za plasman svog mlijeka.
Ne preostaje im ništa drugo nego prodavati mlijeko tim tvrtkama po cijenama koje one odrede, što rezultira ogromnom financijskom nesigurnošću i onemogućuje im značajnija ulaganja u farme
pojasnio je Rešetar, podcrtavajući da je to ključan faktor zašto se mljekarstvo ne razvija.
Uz niske cijene i monopolistički pritisak, poljoprivrednici diljem Hrvatske, uključujući i obitelj Zdolec iz Pušćina, suočavaju se s dodatnim izazovima: administrativnim teretom te općom financijskom nestabilnošću. Ovako teški uvjeti obeshrabruju mljekare da nastave s radom, a sve je više primjera obitelji koje su morale prekinuti dugogodišnju tradiciju. Iako se obitelj Zdolec pokušava prilagoditi novim uvjetima otvaranjem “siromata” u Međimurju, takvi su potezi rijetki pokušaji individualnog opstanka unutar sustava koji se nalazi u dubokoj krizi.
Pad broja mljekara u Hrvatskoj nadilazi puku statistiku; on predstavlja gubitak radnih mjesta, tradicije i značajnog dijela domaće proizvodnje hrane. Ukoliko se hitno ne poduzmu adekvatne mjere za stabilizaciju otkupnih cijena, smanjenje troškova i osiguravanje pravednijih tržišnih uvjeta, budućnost hrvatskog mljekarstva ostat će neizvjesna, a prizor praznih farmi postat će sve tužnija stvarnost diljem zemlje.