Ljeto je za većinu Hrvata najbolje godišnje doba za uživanje. Godišnje odmore većina nas planira tijekom kalendarskog ljeta, a iako sve više putujemo i na inozemne destinacije, jadranska obala ostaje prvi “pick”. Osim što je ljeto vrijeme opuštanja i uživanja, za većinu naših građana je i prilika da inflaciju prate u “stvarnom vremenu”. Ako vam se činilo da je na prijelazu iz stare u novu godinu sve poskupjelo, a posebno ono što svakodnevno trošimo, hrana i piće, ljeto nam pruža još sumorniju perspektivu u kontekstu rasta cijena.
Iako statistika počesto vara, ovaj put nije tako. Rast cijena u lipnju predvode usluge, točnije, restorani, kafići i hoteli, prije svega – sve ono od čega turistički živimo. U odnosu na prošlogodišnji lipanj cijene u toj kategoriji više su za 6,7 posto, a analitičari RBA procjenjuju da su pridonijele godišnjoj stopi inflacije s više od 1,74 postotnih bodova. Nastavak cjenovnih pritisaka u uslugama povezan je i s daljnjim rastom cijena Restorana i hotela (+8,5 posto i doprinos porastu od +0,43 postotna boda). Kumulativno, u prvoj polovici godine potrošačke cijene bile više u prosjeku za 3,6 posto godišnje. U promatranom razdoblju porastu su najviše pridonijele usluge i hrana (više od 85% ukupnog porasta).
Ne znam dijelimo li dojam, ali moj je dojam već neko vrijeme da taj novac pomalo postaje bezvrijedan. Promatramo li vlastite troškove u protoku vremena, lako ćemo zaključiti da nam je prije samo tri godine za osnovne troškove trebalo daleko manje novca nego danas.
Novčanica od 50 eura anegdotalno vrijedi manje od nekadašnjih 200 kuna, reče mi neki dan jedan poznati zagrebački ugostitelj, a njemu treba vjerovati jer kroz njegove ruke i blagajne prođe dnevno doista poprilična količina novca.
Jedan drugi hrvatski poduzetnik, vodeći u svom sektoru, u šaljivom mi je razgovoru neki dan na kavi rekao da ćemo između kune i eura u smislu vrijednosti uskoro moći staviti znak jednakosti. Ozbiljan čovjek, nije sklon pretjerivanju, zaista se i meni čini tako, nažalost. No, dojam je jedno, a strukturni ekonomski problemi nešto sasvim drugo. Na kraju 2023. godine nadali smo se da će inflacija usporiti, a na kraju prošle godine vjerovali smo da će ove godine napokon početi padati. No, taj film, čini se, nećemo gledati. Vratimo se još malo procjenama RBA analitičara koje sam već citirao u ovom uvodniku – ne da inflacija neće pasti, ona će ove godine rasti, prognoziraju oni.
“Za razliku od prijašnjih očekivanja i unatoč očekivanjima o blagom jenjavanju inflacije u drugoj polovici godine, prema trenutačnim procjenama, 2025. godina mogla bi donijeti blago ubrzanje godišnje stope inflacije potrošačkih cijena.
Snažna domaća i inozemna potražnja čimbenici su koji su pridonijeli jačanju inflatornih pritisaka osobito u segmentu usluga, čija se inflacija pokazala čak tvrdokornijom od očekivanja. Domaća potražnja zrcali, osim visoke zaposlenosti, i snažan rast plaća.
Na razini cijele 2025. očekujemo prosječnu stopu inflacije na razini 3,3 posto godišnje”, poručuju iz RBA.
Pod “rast plaća” misli se u prvome redu na javni sektor. Sjećate se, pisali smo više puta o tome na stranicama Poslovnog dnevnika. Dobar dio “zasluga” za inflaciju na ovaj ili onaj način može se pripisati državi, sjetimo se samo lanjskih predizbornih dizanja plaća. Samo da se u tu priču ozbiljno ne ubace i distributeri goriva sad kad im je vlada vratila mogućnost slobodnog formiranja cijena..