NEKI ljudi iz djetinjstva nose uspomene na sigurnost, razumijevanje i roditelje koji su ih učili da je pogreška prilika za učenje. Drugi, pak, pamte kritike, tišinu, pritisak da budu “dobri”, “pristojni” i “savršeni”. Ako ste odrasli s osjećajem da nikad niste bili dovoljno dobri, niste sami.
Dobra vijest? Iako ne možemo promijeniti prošlost, možemo utjecati na sadašnjost. Evo tri stvari koje danas možete učiniti kako biste sebi dali ono što tada niste dobili.
1. Naučite biti nježni prema sebi i pritom preuzeti odgovornost
Ako ste zbog svake pogreške i danas skloni preuveličanoj ljutnji na sebe, možda ste u djetinjstvu naučili da je griješiti “loše”, a ne ljudski. Možda su vas ismijavali, kažnjavali ili ignorirali kad nešto niste napravili “kako treba”.
Kad dijete pogriješi, a roditelj sjedne s njim i kaže: “Ajmo vidjeti što se dogodilo, pa da naučimo nešto iz toga”, dijete uči suosjećanje. Uči da pogreška nije kraj svijeta, već prilika da razumije sebe.
Ako to niste imali – možete to sad naučiti.
Sljedeći put kad pogriješite, zastanite. Recite si: “Ljudi griješe. I ja sam čovjek.” Razmislite što ste mogli napraviti drukčije, a onda si dajte malo razumijevanja. Imate pravo učiti, razvijati se i pogriješiti, bez da se sami uništite zbog toga.
2. Vježbajte samodisciplinu, ali ne kroz kaznu
Ako se mučite s organizacijom, odgađanjem obaveza ili stalno prekidate vlastite rutine, možda mislite da ste lijeni. Možda vas je tako netko i nazivao.
Istina? Samodisciplina se uči u djetinjstvu. Roditelji koji s ljubavlju postavljaju granice (“prvo zadaća, pa crtani”, “ne možeš treći desert”) djeci pomažu da nauče kako kasnije sami sebi kažu: “ovo ne želim, ali moram.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ako toga nije bilo, moguće je da ste odrasli misleći da ste “neodgovorni”, i da vam nešto “fali”. Ali ne fali vam ništa, samo niste imali koga gledati i od koga naučiti. Zato sada stanite s kritiziranjem sebe i počnite s razumijevanjem. Samodisciplina ne znači strogoću. Znači znati što vam je važno i držati se toga – uz dozu fleksibilnosti i empatije prema sebi.
3. Učite voljeti ono što stvarno jeste
Mnogi roditelji vole svoju djecu, ali ne vide tko su ona zaista. Možda ste imali podršku kad ste ispunjavali tuđa očekivanja, ali ne i kad ste pokazivali tko ste vi zapravo. Možda i danas ne znate kako voljeti sebe iznutra, bez uvjeta.
Prava, duboka ljubav ne znači “naravno da te volim, moje si dijete”. Znači: “Vidim te. Znam tko si. I volim baš to.”
Ako to niste doživjeli, možete to sad dati sebi.
Zapišite: tko ste vi, što volite, što vas pokreće, za što vam drugi kažu da ste dobri? Napravite popis svojih osobina na koje ste ponosni, bez obzira koliko male bile. I redovito ga čitajte. Vi niste samo ono što drugi vide, vi ste ono što vi osjećate da jeste. A to vrijedi.
Možda niste mogli birati svoje djetinjstvo. Ali kao odrasla osoba možete birati kako ćete danas brinuti o sebi. Možete biti roditelj kakvog ste trebali imati. Možete si dati razumijevanje, disciplinu i ljubav. I to nije malo. To mijenja sve.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.