Hrvatska se već niz godina suočava s izljevom svog stanovništva. Prema najnovijem demografskom izvještaju koje je Europska unija objavila više od pola milijuna Hrvata živi u drugim državama Unije. Demograf Tado Jurić se ne slaže s tim podacima te upozorava da je riječ o znatno većoj brojci.
“Samo u Njemačkoj živi pola milijuna Hrvata. U Austriji je 150 tisuća. U Irskoj je oko 20.000, tu su i skandinavske zemlje s oko 25.000. Kod svih ovih procjena je važno imati na umu da su brojni Hrvati uzeli strano državljanstvo, da ih zemlje primateljice, ako imaju dvojno državljanstvo registriraju kao svoje građane, da se rođena djeca automatski broje kao njihovi državljani te je još niz faktora koji utječu na to da se brojka prikazuje manjom no što zaista je.
Treba imati na umu i hrvatske manjine, primjerice u Gradišću, Italiji i tako dalje. Stoga je u Europi izvan Hrvatske zapravo oko milijun Hrvata”, istaknuo je profesor demografije s Hrvatskog katoličkog sveučilišta za Direktno. Iako se povratak dijaspore često promovira kao “zlatni ključ” za rješavanje demografskih problema, Jurić je istaknuo da je riječ o izrazito kompleksnom konceptu s brojnim preprekama i paradoksima.
“Čak i ako se formiraju određene politike usmjerene na poticanje povratka – poput poreznih olakšica ili subvencija – stvarnost je da mnogi iseljenici ostaju duboko integrirani u gospodarstva i društva zemalja domaćina gdje su stekli karijere, obrazovanje, pa i obiteljske mreže. Upravo ta integracija generira osjećaj sigurnosti koji se teško može nadomjestiti, čak i uz financijske poticaje”, kazao je Jurić.
Puno realnija opcija
Zatim se osvrnuo na aspekt koji se često zanemaruje, a to je institucionalna sposobnost matične zemlje da apsorbira povratnike. “Problemi birokracije, nedostatak transparentnosti u državnim institucijama, politička nestabilnost, percepcija korupcije – sve to reducira interes za povratak. Stoga iskustva brojnih iseljeničkih zemalja pokazuju da ideja o povratku dijaspore često ostaje više kao politički retorički potez nego što predstavlja realnu opciju na sustavnoj razini”, kazao je naš sugovornik.
Naglasio je da čak i kada su ekonomski i institucionalni uvjeti povoljni, pitanje osobnog identiteta i osjećaja pripadnosti igra presudnu ulogu. “Mnogi iseljenici, osobito mlađe generacije rođene u inozemstvu, razvili su identitete koji su miješani – s elementima domovine, ali i snažnim vezama sa zemljama domaćinima. U tom slučaju puno je realna opcija cikličkih migracija, nego stalnog povratka”, poručio je Jurić.
Dodao je da je istovremeno važno kritički preispitati očekivanje da je fizički povratak nužan za prijenos znanja, kapitala i mreža. “Današnji globalizirani svijet omogućava iseljenicima da ostanu u svojim zemljama domaćinima i pri tome efikasno surađuju s matičnom zemljom. Zato se zalažemo da se na razini EU dozvoli iseljenicima rad na daljinu”, kazao je demograf koji je cijeli koncept detaljno obradio u knjizi ‘Suvremene migracije i opstanak nacije’.
‘Niti jedna zemlja nije uspjela’
Zatim je ukazao na fenomen “mita o povratku” koji pokazuje da iseljenici “stalno njeguju narativ o povratku – međutim, ne da bi se vratili, nego da bi zapravo učvrstili svoj položaj u zemlji iseljenja”. “Naime, ne prođe niti jedno druženje Hrvata u inozemstvu bez da se spomene ova tema. U svakom kvalitativnom istraživanju će iseljenici potvrditi da se žele vratiti, no psihološki mehanizmi iza takvih izjava imaju zapravo potpuno drugi cilj”, objasnio je Jurić.
Također, jedan od problema je pretvaranje Hrvatske u multikulturalno zemlju što, kako je rekao demograf, otežava povratak Hrvata. “Brojni Hrvati bi se vratili jer im se koncept zapadnog multikulturalizma sve manje sviđa”, dodao je te najavio opsežniju studiju o tome koja je u pripremi. S druge strane, ukazao je na primjere Italije, Irske, Izraela i Indije koji pokazuju brojne načine na koje iseljenička zajednica može postati ključni faktor u privlačenju investicija i modernizaciji gospodarstva.
“Potencijal dijaspore je svakako znatan i treba svakako ostati kao jedan od modela demografske revitalizacije Hrvatske. Omogućavanje elektroničkog glasovanja dijaspori bi zasigurno bio pokazatelj simboličkog poštovanja i bio prvi preduvjet za popravljanje mostova između domovine i dijaspore. Međutim, na umu treba imati da niti jedna zemlja nije uspjela vratiti više od 15 posto svojih iseljenika. To znači da je ukupan potencijal povratka Hrvata iz Europe oko 150.000. A na umu treba imati da je iselio preko 400.000 u zadnjih 10 godina”, poručio je Jurić.
Hrvatska budućnost
Dodao je da je puno mudrije pokušati motivirati mlade koji još nisu otišli da ostanu, a konkretni modeli povratka i zadržavanja stanovništva je prikazao u knjizi ‘Suvremene migracije i opstanak nacije’. Za primjer je dao mjeru koja bi oslobodila studente obveze plaćanja doprinosa tijekom rada u sezoni. S obzirom na to da nam se demografski alarmi pale svake godine, upitali smo demografa kakve su projekcije za budućnost.
Većina stranih radnika ne zna hrvatski jezik: ‘Problem je što agencije uvoze šakom i kapom’
“Mudre politike se vode iz budućnosti ka sadašnjosti. Politike koje samo gase požar pokazuju da se nije na vrijeme slušalo znanost i struku. 2050. godine u Hrvatskoj će živjeti 2,1 milijun Hrvata i isto toliko useljenika iz trećih zemalja. Od toga će biti jedan milijun s drugih kontinenata”, zaključio je dr. sc. Tado Jurić za Direktno.
*Tekst je nastao u okviru projekta ‘Tko će ostati?’ kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
