No, u rukama skladateljskih profića poput Tome Mrduljaša u instrumentalnom minimalizmu gotovo unplugged aranžmana puštanja prioriteta mash upu sjajnih glasova i lirskom ogoljevanju Roberta Pauletića, koji pametno varira jednostavnost rima, ali bez sklizavanja u jeftine i rubno nepismene patetike poput Ninčevića recimo, stvar će zaživjeti kao jedan od ultimativnih hitova, točnije pop pjesama godine.
Mikro dinamikom i pametnim puštanjem taktike ‘manje je više’, davajući glasovima prostor nošenja stvari, skladatelji aranžiraju pametno, premda ističu Olivera kao komercijalno potentnijeg ispred Bana, iako su im uloge zapravo obratne. Ban nosi stvar, a Oliver se, poput dobrog duha, obavija pjesmom.
Jednako efektno, gotovo onirički, su pristupili estetici video spota u kojem redatelj Toni Mijač daje vodi i Uršuli Najev neka draškaju slutnjama gledatelja.
U vrijeme rasparceliranih Dalekih Obala, kojima objema fali figura Bana za autentiku, i u vrijeme hipodromiziranja i downdropanja kriterija hrvatske estrade uz nove Urbanove stvari, prizivanje Gibe, ovakve pjesme su prijeko potrebne zbog ravnoteže i educiranja one najpovršnije mase, kako ih se na praktičnim primjerima može educirati pokazujući razliku između lošeg i sjajnog.
Na dnu mora je lektira kvalitetnog pristupa i realizacije pop pjesama dalmoškog prizvuka i univerzalno trajnih vrijednosti.
Ocjena: 9/10
Naslovna fotogarfija: Screenshot YouTube