Ono što je Nenad Ninčević ‘rvackom estradnom krdu, to je Dino Merlin bosansko-hercegovačkom. Lik koji je svoj patos i iznimno dvojbene lirske domete ‘patentirao’ na (ne)činjenju i prepisivanju aforizama iz najljigavijih poruka na bocama kad su Coelha citirale i Ave Karabtić.
‘Proljeće za ljubavnike budi stara sjećanja, pred nama su dugi sati čekanja, al’ još ima nade, Hotel Esplanade…’ reklamu svog stiha u maniri Stoke kad pjeva o zoološkom vrtu ili autopraonama ne skriva Merlinček poeta.
Na njega naletava pozni, ali još uvijek grleni i dobroizgledajući loverboy ex Juge zauvijek – Zdravko Čolić. Onaj koji je s Bregom i Vladom Kalemberom bio bitku za status najljepšeg i najdugovječnijeg balkanskog Doriana Graya. O njegovim se highlightovima s estradne i poletne strane, kad je valjao pola ženske ABBA-e, više ne priča. Danas je za glazbu ugodnog starenja izabrao melos i patos nepismenog Dina Merlina, ako tražite iskrenu emociju i autorstvo.
Zbog fakeanja emocija je – izostala
U tom je kontekstu nova stvar, ako izuzmete grozne stihove, instrumentalno više nego solidni šlager 21. stoljeća. Videospotovski ideja šminkeraja, nažalost, ne ide dalje od skrptiranja ponude balkanskih sapunjara u kojima lova opravdava uvršetnje divne riječke redateljice/glumice Arije Rizvić i nikad objašnjenog moja Filipa Juričića. Oni nešto brljaju u hotelu, ona pleše, on konobari, pa se fol zanosno poljube u hodniku, a između toga kadrovi Čole nikad ne omanu jer im pjeva obraćajući se u kameru. S obzirom na ciljanu publiku mogao se i Dražen Žanko facijalno grčiti na obali mora, ili gorespomenuti Dino Merlin pretvarati da je Kylie Minogue u potoku od ruža, čekajući da ga balkansko estradni Nick Cave a la Žak Hudex zažvali. Taj nivo emocija.
Sve je toliko fake i iskonstruirano lišavanja
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube