Lucien Bonaparte proglasio je svojeg brata prvim konzulom Francuske

LUCIEN Bonaparte rođen je 1775. godine na Korzici, a danas ga najviše poznajemo kao brata francuskog cara Napoleona Bonapartea. Lucien je bio šest godina mlađi od budućeg cara i imao je ključnu ulogu u Napoleonovom usponu na vlast. Djelovao je u mnogim dijelovima Europe, a umro u Rimu 1840. godine.

Već kao tinejdžer stao je na stranu Revolucije i pridružio se jakobincima. Odmah po završetku školovanja baca se u politiku. Vraća se na Korziku gdje radi na raznim državnim funkcijama, no stiže natrag u Francusku već 1793. godine. U narednim godinama radi za jakobince sve do njihovog pada, kada biva nakratko u zatvoru.

S Napoleonom proveo državni udar

1799. godine izvodi državni udar s Napoleonom i Emanuleom Sieyesom kada proširuje glasine o potencijalnoj jakobinskoj uroti. Vijeće pet stotina, tadašnje zakonodavno tijelo u Francuskoj, naivno je preselilo van Pariza bojeći se urote. Idućeg dana, Lucien predsjeda vijećem čekajući svog brata s vojskom. Proglašava Napoleona prvim konzulom bez ikakvih problema i otvara mu put prema totalnoj kontroli države.

Napoleon ga postavlja na poziciju ministra unutarnjih poslova, no tu funkciju obavlja do 1804. kada se sukobljava s bratom radi njegovih planova da se okruni za cara. Lucien je bio veliki pobornik Revolucije i njenih ideala. Ono što Napoleon radi Lucien je vidio kao nešto reakcionističko. Daje otkaz i odlazi u Italiju.

Međutim brat ga nagovara da odustane od svog drugog braka i oženi španjolsku princezu. Lucien na to ne pristaje te se samo želi maknuti od Napoleona i politike. Pokušava pobjeći u SAD, no uhvatili su ga Britanci.

U Engleskoj živi sve do Napoleonove abdikacije gdje piše pjesme i živi obiteljski život. S Napoleonom se opet sastaje 1815. kada su se napokon pomirili. Napoleon je priznao njegov drugi brak i uključio ga u svoje nasljedstvo. Ipak, francuskog cara ubrzo su protjerali na Sv. Helenu, a Lucienu su oduzete sve titule nakon restauracije monarhije u Francuskoj.

Ostatak života proveo je u Italiji. Nikad nije odustao od svojih ideala jednakosti i slobode, stoga je pozdravio Srpanjsku revoluciju 1830. godine u kojoj je svrgnut posljednji burbonski kralj Francuske. Umro je 1840. radi probavnih problema koji su bili česti u toj obitelji.