Bivša ukrajinska ratna zarobljenica Marija Čeh prošla je i preživjela tamu Mariupolja i ruskih zatvora, a danas je pokretačica modnog brenda Gerda‐11, koji simbolizira snagu, dostojanstvo i nepokolebljivu volju žena koje su preživjele pakao i odlučile ga pobijediti.
Rat je iskustvo koje ju je zauvijek promijenilo, no odlučila je iz toga izaći snažnija te svoju viziju, nastalu u tami ruskog zatočeništva, pretvoriti u stvarnost. “Želim biti primjer da možeš izdržati pakao i izaći iz njega kao pobjednik”, kaže Marija Čeh, koja je boravila u Hrvatskoj u sklopu programa rehabilitacije i resocijalizacije ukrajinskih ratnih veterana.
Opsada Mariupolja – srednjovjekovna brutalnost
Rođena u ukrajinskoj obitelji aktivnih sudionika Narodnog pokreta Ukrajine, odmalena je bila svjesna ruske propagande, pokušaja iskrivljavanja povijesti i sustavne degradacije ukrajinskog identiteta. “Nismo ‘braća’ ni ‘obitelj’. Rusija je agresor, Ukrajina se dostojanstveno bori za slobodu, dok Rusija uništava sve što se ne uklapa u njezinu imperijalnu viziju”, kaže Čeh.
Njezin rodni grad Mariupolj doživio je jednu od najtežih opsada u suvremenoj povijesti. Grad su nemilosrdno napadali avioni, topništvo, brodovi i snajperisti. Ulice su postale bojišnice, a preživjeli vojnici i civili zajedno su dijelili posljednje zalihe hrane i vode. Među njima je bila i Marija, pružajući pomoć civilima dok je grad tonuo u kaos.
“Moj grad Mariupolj, kojeg je branila brigada Azov, većinu vremena bio je pod neprestanim granatiranjem. Na ulicama su ležala tijela ubijenih civila, a životinje su trčale s ljudskim udovima u njuškama. Bila je to srednjovjekovna brutalnost”, rekla je.
Nakon pada Mariupolja dospjela je u rusko zarobljeništvo – prvo u logor Olenivka, a zatim i u druge zatvore. U ćeliji od 20 četvornih metara bile su smještene 23 djevojke.
“Uvjeti su bili nehumani i nepodnošljivi, bez zraka, bez prostora, bez ljudskih uvjeta. Zbog vrućine, vlage i odsutnosti zraka u podrumu, sve smo obolijevale od kožnih bolesti. Noge su nam otekle i doslovno trnule”, opisala je uvjete u kojima je provela mjesece, ne izlazeći nigdje, ni na trenutak.
No, najteža je bila psihološka neizvjesnost – ne znati jesu li njezin brat i suprug živi, postoji li još njezin grad, njezin narod…
Upravo u tim trenucima rodila se ideja za ono što će kasnije postati Gerda‐11. Dok je gledala druge žene u ćeliji, mučene i pretučene, zamišljala ih je kao snažne figure na modnoj pisti, odjevene u haljine koje simboliziraju slobodu i žensku otpornost. Taj unutarnji svijet, ispunjen ljepotom usred tame, davao joj je snagu da izdrži.
Haljine izrasle iz snova u zatočeništvu
“Gledala sam žene u prljavoj odjeći, kojima nije bilo dopušteno ni sjesti cijeli dan. Naše su noge počele propadati. I u tim trenucima, zamišljala sam ih u haljinama, na modnoj pisti. To me držalo na životu”, prisjetila se.
U pozadini brutalnog rata, razaranja i zarobljeništva, rođena je modna priča koja danas dobiva aplauze na modnim pistama. U svibnju je Marijin projekt Gerda‐11 premijerno predstavljen na Lviv Fashion Weeku, gdje su prikazane stvarne odjevne kombinacije iz vremena zarobljeništva, ali i haljine koje su izrasle iz njenih snova u zatočeništvu. Projekt je oduševio publiku, a sljedeće predstavljanje planirano je za Berlin.
“Gerda‐11 nije samo modni brend. To je simbol otpornosti, dostojanstva i unutarnje ljepote koju rat nije uspio uništiti. U zarobljeništvu su me zvali Harley Quinn jer sam se čak i tada smijala dok sam se odijevala. Taj smijeh bio je moj otpor i moja zaštita. Gerda‐11 je moda s pričom, to je glas koji se čuje, ljepota rođena iz borbe”, kazala je.
“Snove rođene u tami,” poručuje autorica brenda, “nitko ne može ugasiti”.