Prije nego iznesem svoj komentar i prosudbu onoga što se danas dogodilo i što slijedi nakon dramatičnih američkih napada na iranska nuklearna postrojenja, i što (moguće) slijedi dalje na diplomatskom i vojnom polju, podsjetio bih na nešto važno, piše geopolitički analitičar Zoran Meter za Geopolitika.news.
U svojoj analizi od 18. lipnja napisao sam slijedeće: „Imajući u vidu pokrenutu američku vojnu mašineriju koju čini 30-ak zrakoplova tankera ovih dana prebačenih s teritorija SAD-a u Europu, dislociranje skupine brodova na čelu s nuklearnim nosačem zrakoplova USS Nimitz iz akvatorija Jugoistočne Azije u zonu Bliskog istoka, te Trumpov hitno sazvan sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost u Situacijskoj sobi Bijele kuće (potonje, povijesno gledano vrlo često rezultira pokretanjem američkih vojnih snaga u ratne operacije) – uopće ne isključujem mogućnost američkog zračnog napada na Iran u idućih 48 sati, bez namjere bilo kakvog angažmana od strane američkih kopnenih snaga u tu svrhu. SAD i zapad u cjelini jednostavno ne mogu pretrpjeti scenarij izraelskog neuspjeha (poraza) tj. onog u kojem bi Iran umjesto poražene, postao državom-pobjednicom! …
U svojoj drugoj analizi od 20. lipnja, između ostalog sam napisao slijedeće: „Smatram kako, bez obzira na sve (Trumpovu odluku o odgađanju napada na Iran na još dva tjedna), još nije otklonjena Trumpova prijetnja za napad na Iran. Štoviše, čuveni američki istraživački novinar Seymour Hersh navodi kako očekuje američki udar na Iran već u subotu ili nedjelju, jer Trump želi pozitivan odjek na američkim burzama u ponedjeljak.“
Zagreb u velikoj nevolji ako dođe do atomskog rata: Pogledajte u kakvom su stanju skloništa
I konačno, u svojoj velikoj tjednoj analizi koju sam u srijedu napisao za najčitaniji hrvatski tjednik 7Dnevno (izlazi u petak, 27. lipnja) između ostalog sam, ukratko rečeno, napisao slijedeće:
Trumpu, paradoksalno, može pomoći ili sam Iran, da šutke pređe preko američkih zračnih napada na njegove ključne nuklearne objekte, što Izrael nije u stanju učiniti, ali pod uvjetom da Izrael odmah prekine započeti rat, a režim u Teheranu sačuva svoju vlast. Ili, isto tako paradoksalno, Trumpa može spasiti Vladimir Putin koji ima veliki utjecaj na Teheran i dobre odnose s Benjaminom Netanyahuom – u smislu da Iran učini ključne ustupke koji se odnose na trajno odustajanje od vojnog segmenta svog nuklearnog programa (dakle, da sačuva onaj civilni), s isto tako očuvanom vlašću u Teheranu pri zaustavljanju rata s Izraelom.
Čudna diplomacija
U svemu ovome nužno je ukazati i na još jedan krajnje neobičan potez Trumpove administracije koji se dogodio jučer, gotovo u sam osvit američkih napada na Iran. Radi se o iznenadnom, nenajavljenom i potpuno neočekivanom dolasku u Minsk Trumpovog posrednika za ukrajinski rat Keitha Kellogga, koji je tom prigodom čak 6 i pol sati razgovarao s najvećim Putinovim saveznikom – bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom.
Na kraju razgovora je objavljeno da je Lukašenko pristao osloboditi iz zatvora 14 osuđenih stranih i jednog domaćeg oporbenjaka). Možemo misliti koliko je Trumpu u ovako složenoj situaciji u svijetu, i poglavito Bliskom istoku stalo do ovog Lukašenkovog „čina dobre volje“ na koju ga je kao upravo on dogovorio. Koliko mu je stalo do tamo nekog zatočenog Japanca i sl. …
Gotovo sam u potpunosti siguran kako se ovdje radilo o prikrivenoj tajnoj diplomaciji između Trumpa i Putina o tome što napraviti s Iranom u kontekstu ukrajinskog sukoba kojeg Putin ne namjerava završiti bez pristajanja Kijeva (i zapada) na ključne ruske zahtjeve (potpuno povlačenje ukrajinskih snaga iz četiriju u listopadu 2022.g. i službeno anektiranih ukrajinskih regija (Kuhansk, Donjeck, Zaporižje, Herson) i to ne na sadašnjoj crti razdvajanja nego na njihovim administrativnim granicama, izvanblokovski tj. vojno neutralni status Ukrajine i sporazum o međusobnoj strateškoj sigurnosti). Koliko se i je sli se oko toga jučer uspjelo dogovoriti ne znam, ali mogućnost svakako postoji.
Na moguću veliku američko-rusku igru oko Irana i Ukrajine za sada ukazuje i ne postojanje namjere Teherana da uzvrati na američke vojne ciljeve na Bliskom istoku što je često znao najavljivati, već je svoj vojni odgovor usmjerio isključivo na Izrael. Istodobno, iz Moskve javljaju kako je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi izjavio kako sutra stiže u Moskvu na razgovor s Putinom.
Prosudba
Ukoliko se stvari na diplomatskom i vojnom polju budu razvijale na način kako sam u ovom komentaru opisao, da ne bude iranskih napada na američke snage u regiji i da se zaustave međusobni izraelsko-iranski napadi, uslijedit će slijedeće:
- Teokratska vlada u Teheranu ostat će na vlasti (jedan od ključnih izraelskih ciljeva time bi bio neostvaren);
- Iran će se u potpunosti morati odreći ambicija o razvoju svog vojnog nuklearnog programa (ključni izraelski zahtjev bi, dakle, bio ispunjen, ali on u propagandnom smislu ne bi negativno utjecao na Teheran jer on godinama javno govori kako nema namjeru proizvesti atomsko oružje, a ajatolah Ali Hamenei o tome je čak javno proglasio i fetvu čime se usprotivio iranskim tvrdolinijašima koji su na tome inzistirali kao na jedinom jamcu iranske sigurnosti u budućnosti);
- Iran bi zadržao pravo na razvoj svog civilnog nuklearnog programa na što po međunarodnom pravu imaju mogućnost činiti sve zemlje svijeta (atomske centrale za proizvodnju električne energije, nuklearne komponente za medicinsku svrhu i td.);
- i konačno, Iran bi se definitivno još jače inkorporirao u političko-sigurnosne integracije s Rusijom i Kinom čime bi zajamčio svoju opstojnost u zamjenu za opstojnost države Izrael (kroz članstvo u BRICS-u, Šangajskoj organizaciji – SCO, i vjerojatno uskoro u ruskoj inačici EU-a, Euroazijskoj ekonomskoj uniji (EAEU).
Hrvatska može zaštiti manje od 10 posto stanovništva u slučaju nuklearnog napada
I pred sam kraj – i Donald Trump dobio je svoju punu zadovoljštinu! On nema namjeru uvlačiti Ameriku u iscrpljujući rat s Iranom u kojem bi se morale angažirati američke kopnene snage i koji bi bio dugotrajan i iscrpljujući, a definitivno bi predstavljao kraj njegove političke karijere što su nedvojbeno priželjkivali demokrati ali i veći dio tzv. duboke države – onaj nesklon Trumpu. Taj bi dio najradije želio da se Trump dugotrajno uvali u rat, a da kao posljedica toga nestane teokratska vlast u Teheranu, da se sruše Netanyahu i desničari s vlasti u Izraelu, a onda, da zauvijek padne i sam Trump. Tj. da se demokrati opet vrate na vlast sa svim onim politikama koje su vodili u vrijeme Joea Bidena – uključujući i onu ukrajinsku.
Na ovaj način, kako je opisano u ovom komentaru, Trump u SAD-u, umjesto prethodno navedenog – dobiva status „velike zvijezde“ – snažnog i odlučnog vođe (tako će ga percipirati i mnogi u svijetu) i to je za njega najvažnije. Sačuvao je Izrael od daljnjih stradavanja od rata s Iranom (naravno, vrijedi i obratno) i zadovoljio određene zahtjeve snažnog američkog proizraelskog lobija (ne sve, jer će Iran očito nastaviti postojati u ovakvom obliku i s ovakvom vlasti kakva je bila do sada).
I za sam kraj: Vladimir Putin nakon američkih razornih napada na iranska nuklearna postrojenja dobiva odriješene ruke da čini sve što hoće kada je u pitanju rat u Ukrajini. Ako je uistinu riječ o ovome što smatram – da se radi o njegovoj velikoj igri s Trumpom – ostvarit će sve svoje, gore navedene ključne ciljeve za postizanje trajnog mira u Ukrajini. Ako sam pogriješio u procjeni tj. da nikakvoga deala između njega i Trumpa nema, tada bi zbog sinoćnjeg američkog napada na Iran (koji, ruku na srce, u svojoj biti krši sva međunarodna prava) imao potpunu slobodu da prekine sve razgovore s Washingtonom oko mirnog rješenja ukrajinskog sukoba.
Doznat ćemo vrlo brzo
Naravno, sve ovo što sam napisao zanemarite ukoliko ruski državni vrh – prije svega Putin osobno – oštro osudi Trumpa i najavi snažnu pomoć Iranu skupa s Kinom! To još uvijek nije isključeno, jer rusko ministarstvo vanjskih poslova oštro je osudilo američke napade, dok je Putin (za sada) danas govorio o ruskim udžbenicima povijesti i o tome kako oni moraju sačuvati „nacionalno pamćenje i kontinuitet generacije“. Možda Putin i sam još radije čeka vijesti o tome kako će se razvijati stanje na bliskoistočnom terenu.
Istodobno, jedan od najbližih Putinovih suradnika, Dmitrij Medvedev, u svom je stilu napisao slijedeće: „Što su Amerikanci postigli svojim noćnim udarom na tri točke u Iranu?… Brojne zemlje spremne su izravno opskrbiti Iran svojim nuklearnim oružjem.“
Pavle Kalinić: ‘Usred smo Tukididova paradoksa, a Hrvatska na to nije spremna’
Kako god bilo – odgovor o svemu ovome saznat ćemo brzo, a glavni indikator bit će ponašanje Irana već od sutrašnjeg dana i razgovora Putina s iranskim šefom diplomacije – prije svega odluka Teherana hoće li ili neće napasti američke vojne baze u regiji i(li) zatvoriti Hormuški tjesnac koji bi dramatično udarili po ukupnu svjetsku trgovinu i ekonomiju, uključujući i onu američku, a Trumpu srušili nade u mirnu političku budućnost!
A opet, možda Trump noćašnjim doziranim napadom provocira Iran na oštar protuodgovor nakon čega bi uslijedio onaj još razorniji američki? Ni to se ne može isključiti!
Dakle, opcija je više, pa zato ipak još malo pričekajmo s konačnim zaključcima.