Mikroplastika je do sada identificirana u plućima, jetri, bubrezima, krvi pa čak i u mozgu ljudi. Međutim, nova istraživanja objavljena u utorak u časopisu Human Reproduction otkrivaju da se ove sitne čestice nalaze i u reproduktivnim organima.
U jednom posebno zabrinjavajućem otkriću, znanstvenici su otkrili prisutnost mikroplastike u sjemenu i jajnicima, što izaziva sumnje i zabrinutost u pogledu njihovog potencijalnog utjecaja na plodnost i reproduktivno zdravlje, piše New York Post.
Mikroplastika u reproduktivnim organima
U okviru istraživanja analizirane su folikularna i sjemena tekućina 29 žena i 22 muškarca, a mikroplastika je pronađena u 55 posto muških uzoraka te čak u 69 posto ženskih.
“Prijašnja istraživanja već su pokazala da se mikroplastika može pronaći u raznim ljudskim organima. Zbog toga nismo bili potpuno iznenađeni njezinim pronalaskom u ljudskom reproduktivnom sustavu, ali nas je zatekla učestalost kojom se pojavljuje”, ističe istraživač dr. Emilio Gomez-Sanchez u priopćenju za medije, povodom predstavljanja rezultata na godišnjem kongresu Europskog društva za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE).
KOBNA USAMLJENOST /
Rizik od moždanog udara, depresije i samoubojstva: Svaka treća osoba je ugrožena
Najčešći oblik mikroplastike pronađen u sjemenu bili su PTFE čestice – kemijski naziv za teflon – koje su identificirane u 41 posto uzoraka. Zatim slijede polistiren, materijal sličan stiroporu (14 posto), polietilentereftalat, koji pripada skupini poliestera (9 posto), poliamid ili najlon (5 posto) te poliuretan, koji se koristi u premazima i pjenama (5 posto).
Iako još nije u potpunosti razjašnjeno kakav utjecaj mikroplastika – definirana kao plastične čestice manje od 5 milimetara – imaju na reproduktivno zdravlje, znanstvenici izražavaju sumnju da je njihov učinak nepovoljan.
“Istraživanja provedena na životinjama pokazuju da mikroplastika, gdje god se nakuplja u tkivima, može izazvati upalne procese, stvaranje slobodnih radikala, oštećenje DNK, stanično starenje te hormonalne poremećaje. Postoji mogućnost da ove čestice negativno utječu na kvalitetu jajnih stanica i spermija kod ljudi, no trenutačno nemamo dovoljno znanstvenih dokaza da to sa sigurnošću potvrdimo”, kaže dr. Emilio Gomez-Sanchez.
Prosječna osoba tjedno unese oko 5 grama mikroplastike
Premda naglašava kako zasad nema razloga za paniku, Gomez-Sanchez ističe da su rezultati istraživanja zabrinjavajući, osobito u kontekstu sve izraženije krize plodnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i ostatku svijeta.
“U ovom trenutku ne postoji razlog za alarm. Mikroplastika je tek jedan od brojnih čimbenika koji mogu utjecati na reproduktivno zdravlje. Ipak, korisno je razmotriti načine na koje možemo smanjiti izloženost tim česticama. Primjerice, korištenje staklenih spremnika za pohranu i zagrijavanje hrane, kao i ograničavanje konzumacije vode iz plastičnih boca, mogu pomoći u smanjenju unosa mikroplastike”, objašnjava.
Drugi tim znanstvenika iz Italije nedavno je identificirao prisutnost mikroplastike u folikularnoj tekućini jajnika kod 14 od ukupno 18 ispitanih žena. Glavni autor istraživanja, Luigi Montano, rezultate je ocijenio kao “vrlo alarmantne”, podsjetivši pritom da su njegovi prethodni nalazi upućivali na povezanost između mikroplastike i smanjenja broja te kvalitete spermija. Osim u jajnicima, te su sitne plastične čestice pronađene i u maternici, posteljici, kao i u ljudskim testisima i to u iznenađujuće velikim količinama.
Postoje dva glavna načina na koje ljudski organizam dolazi u kontakt s mikroplastikom: udisanjem iz zraka te konzumacijom kroz hranu.
Nažalost, mikroplastika je posvuda, procjenjuje se da se godišnje u okoliš ispusti između 10 i 40 milijuna tona. Znanstvenici procjenjuju da prosječna osoba u organizam tjedno unese oko 5 grama mikroplastike, što je približno količini koja stane u jednu žlicu za juhu. Na godišnjoj razini, to iznosi oko 250 grama – otprilike koliko stane na jedan puni tanjur.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Od mesa do vode, plastika se nalazi u gotovo svemu što jedemo i pijemo. Koliko je unesemo u sebe, a da ni ne znamo?