U prostranstvima Mliječne staze, astronomi su otkrili nebesko tijelo koje se ponaša kao nijedno dosad viđeno, nudeći svježe tragove o podrijetlu nove klase zagonetnih objekata. Nazvan ASKAP J1832-0911, ovaj objekt periodično odašilje snažne pulseve radiovalova i, što je posebno iznenađujuće, rendgenskih zraka, postavljajući pred znanstvenu zajednicu intrigantnu zagonetku koja bi mogla izmijeniti naše razumijevanje zvjezdane evolucije ili čak ukazati na novu fiziku.
Neočekivano otkriće dvostrukih signala
ASKAP J1832-0911 prvi je put zamijećen zahvaljujući podacima prikupljenim pomoću radio teleskopa SKA Pathfinder (ASKAP), smještenog na tradicionalnoj zemlji Wajarri naroda u Australiji. Objekt je pokazivao redovite varijacije u intenzitetu radiovalova, s ciklusom od otprilike 44 minute – svaki puls trajao je oko dvije minute. Ovo ga svrstava u kategoriju “dugoperiodičnih radio tranzijenata” (LPT), klasu objekata otkrivenu tek 2022. godine, čije su periodične promjene tisućama puta duže od onih kod pulsara.
Pravo iznenađenje uslijedilo je kada je tim astronoma, predvođen dr. Zitengom (Andyjem) Wangom sa Sveučilišta Curtin u Perthu, Australija, odlučio provjeriti podatke s NASA-inog rendgenskog opservatorija Chandra. Sretnom slučajnošću, Chandra je promatrala isto područje neba u isto vrijeme. “Otkriće da ASKAP J1832-0911 emitira i rendgenske zrake bilo je kao pronalaženje igle u plastu sijena,” izjavio je dr. Wang. Chandra je potvrdila da objekt emitira i rendgenske zrake u istom 44-minutnom ciklusu, što je prvi put da je takav rendgenski signal zabilježen kod jednog LPT-a. Znanstvenici su također uočili da je objekt tijekom šest mjeseci dramatično smanjio intenzitet emisije i radiovalova i rendgenskih zraka, što je kombinacija ponašanja dosad neviđena u našoj galaksiji.
Kozmički čudak
Priroda ASKAP J1832-0911, udaljenog oko 15.000 svjetlosnih godina od Zemlje unutar naše galaksije, ostaje nepoznanica. “Ovaj objekt nije nalik ničemu što smo dosad vidjeli,” naglasio je dr. Wang. Istraživački tim smatra da je malo vjerojatno da se radi o tipičnom pulsaru (brzo rotirajućoj neutronskoj zvijezdi) ili neutronskoj zvijezdi koja privlači materijal sa zvijezde pratilice, jer se svojstva ne podudaraju s tipičnim intenzitetima radio i rendgenskih signala takvih objekata.
Jedna od mogućnosti jest da se radi o magnetaru – neutronskoj zvijezdi s izuzetno jakim magnetskim poljem, starom više od pola milijuna godina. Međutim, neke karakteristike, poput sjajne i promjenjive radio emisije, teško je objasniti kod relativno starog magnetara. Druga hipoteza uključuje bijelog patuljka, ostatak zvijezde male mase na kraju evolucije, u binarnom sustavu sa zvijezdom pratilicom. No, takav bi scenarij zahtijevao najjače magnetsko polje ikad zabilježeno za bijelog patuljka u našoj galaksiji – milijardama puta jače od Zemljinog. Miguel A. Pérez-Torres, istraživač s Instituta za astrofiziku Andaluzije (IAA-CSIC), ističe: “Objekt je tisućama puta sjajniji nego što bi se očekivalo na temelju njegove rotacije, što nas tjera da preispitamo neke fizikalne modele.”
Iako se na nebu ASKAP J1832-0911 prividno nalazi unutar ostatka supernove, tim je zaključio da je ta blizina vjerojatno slučajnost. Zanimljivo je da je drugi tim neovisno otkrio ovaj izvor koristeći radio teleskop DAocheng i objavio svoj rad istog dana kad i tim dr. Wanga, ali bez podataka o rendgenskom zračenju.
Nevjerojatno otkriće
Otkriće da LPT može istovremeno emitirati i radiovalove i visokoenergetske rendgenske zrake pruža ključan trag, jer svaka teorija o njegovom podrijetlu mora objasniti obje vrste emisija. “Pronalazak jednog takvog objekta ukazuje na postojanje mnogih drugih. Otkriće njegove tranzijentne rendgenske emisije otvara nove uvide u njihovu tajanstvenu prirodu,” rekla je profesorica Nanda Rea s Instituta svemirskih znanosti (ICE-CSIC).
Michael Cowley, astronom sa Sveučilišta Queensland koji nije bio uključen u istraživanje, sugerira da LPT-ovi možda ne predstavljaju jedinstveni fenomen, već novu kategoriju objekata definiranu ponašanjem, a ne zajedničkim podrijetlom. Proučavanje ovakvih ekstremnih objekata s izuzetno jakim magnetskim poljima moglo bi pomoći znanstvenicima da bolje razumiju ponašanje materije u uvjetima koje ne možemo replicirati na Zemlji. Stuart Ryder, astronom sa Sveučilišta Macquarie, vjeruje da bi razumijevanje ove ekstremne magnetizma moglo čak pridonijeti napretku prema čistoj energiji nuklearne fuzije.
ASKAP J1832-0911 ostaje fascinantna kozmička zagonetka. Daljnja promatranja kombinacijom radio i rendgenskih teleskopa bit će ključna za otkrivanje više ovakvih objekata i konačno razotkrivanje njihove prave prirode. Kako je dr. Wang zaključio, “Ovo otkriće moglo bi ukazivati na novu vrstu fizike ili nove modele zvjezdane evolucije,” otvarajući uzbudljive nove horizonte u astronomiji.