HRVATSKA srednjovjekovna država i dalje je tema o kojoj ne znamo mnogo. Pričamo o 9. stoljeću kada je opća pismenost strahovito niska i malo je izvora sačuvano iz tog vremena koji bi nam ispričali priču o našim precima. Međutim, oni koje imamo daju nam do znanja da smo krajem 9. stoljeća, dok je vladao Branimir, bili priznati od pape i da smo imali uređenu srednjovjekovnu državu.
Mutna povijest hrvatskog srednjeg vijeka
Izvor Ivana Đakona govori da je Branimir ubio kneza Zdeslava i tako preuzeo vlast. Nismo sigurni je li bio iz dinastije Domagojevića, ali smo sigurni da nije ni Trpimirović. Ipak, Branimir je vladao krajem 9. stoljeća, a o njemu znamo tek par sitnica preko srednjovjekovnih izvora.
Tih par izvora uglavnom govori kako je bio “dux Sclavorum”, što znači knez Slavena. Branimir je živio u vrijeme kada su u Europi postojale dvije važne sile: Franačka i Bizantsko Carstvo. Rimski papa, koji je bio pod utjecajem Franaka, težio je proširenju biskupske vlasti na Balkanu, stoga je pisao Hrvatima i Bugarima kako bi ih pokušao pridobiti za rimski tabor.
S druge strane, Carigradski patrijarh vezao je svoje posjede uz svoje biskupe. Međutim, njegovi udaljeni gradovi na istočnoj obali Jadrana bili su puno bliže Rimu nego njemu. Zato je papa Ivan VIII. slao pisma dalmatinskim biskupima iz bizantskih gradova u kojima im oštro naređuje da se “vrate Rimu”, inače će ih izopćiti.
Zanimljivo je da 7. lipnja 879. godine piše pismo knezu Branimiru, ali kompletno u drukčijem tonu. Njega naziva svojim ljubljenim sinom i poručuje mu svu sreću u vladavini nad svojim narodom i život vječni uz božju ljubav. Očito je papa Ivan VIII. vodio diplomatsku misiju kako bi hrvatskog kneza pridobio na svoju stranu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Za Hrvate to znači dvije stvari. Prvenstveno je to potvrda da papa kao jedan od najvećih autoriteta ranog srednjeg vijeka priznaje Branimirovu jurisdikciju nad ilirskim teritorijem. Osim toga, potvrđuje kompletnu neovisnost hrvatske srednjovjekovne države od Franaka i Bizanta.
Zašto nam je važno pismo pape Branimiru?
Pismo je otkrio teolog Šime Ljubić u 19. stoljeću kopajući po starim vatikanskim arhivima. U njegovo vrijeme Europa prolazi kroz razdoblje nacionalizma, odnosno ideje da pojedinci okupljeni oko iste kulture i jezika trebaju imati vlastitu državu te svoje političko predstavništvo. Zato nije ni čudno da je pismo otkriveno upravo tada.
Većina hrvatskih arheoloških spomenika, kao i važni srednjovjekovni izvori otkriveni su upravo u ovom periodu. Hrvati su nastojali preko povijesti dokazati svoju suverenost i svoje porijeklo kako bi se suprotstavili nasilnoj mađarizaciji koja je obilježila 19. stoljeće. Hrvatski nacionalizam nastao je kao odgovor na onaj mađarski, a potreba će se ponovo pojaviti u 20. stoljeću kada se kompliciraju odnosi između Srba i Hrvata u Jugoslaviji.
Dakle, možemo zaključiti da smo većinu informacija o našoj najranijom povijesti dobili zbog političke situacije u Austro-Ugarskoj u 19. stoljeću. Pismo pape Ivana VIII. Branimiru služilo je kao još jedan dokaz da su Hrvati i Mađari dva odvojena naroda, a da je hrvatska povijest puno starija od 1102., kada smo ušli u personalnu uniju s Ugarskom.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.