Splitski poduzetnik Vicenco Blagaić gradi “Hrvatski san”, luksuzni resort u Dubrovačkom primorju, za koji su se već zainteresirali brojni ulagači. No, s jednim je Blagaić završio u neugodnom sudskom sporu. Nekadašnji poslovni partner optužuje ga za prevaru i traži da mu vrati sedamdesetak parcela na lokaciji budućeg resorta. Prvostupanjska presuda donesena je u korist Blagaića, odnosno njegovih tuženih tvrtki, no sada slijedi žalbeni postupak. Dobili smo uvid u detalje tog intrigantnog procesa.
Blagaić je poznat po ambicioznim projektima u turizmu, nekretninama i nautičkoj industriji. Osnivač je i vlasnik tvrtke Profectus Group, koja je organizirala Croatia Boat Show, jedan od najvećih nautičkih sajmova u regiji. Sajam je u svojim najboljim godinama privlačio stotine izlagača i desetke tisuća posjetitelja, pozicionirajući Split kao važno nautičko središte. U mladosti je bio producent filma “Posljednja volja” iz 2001. godine, u kojem je glumio Goran Višnjić, ali i Angelica Bridges iz serije “Spasilačka služba”.
Najveći i najpoznatiji Blagaićev projekt upravo je luksuzni turistički resort “Hrvatski san” na lokaciji “Triju sestrica” u Dubrovačkom primorju. Blagaić je tijekom godina bio uključen u nekoliko pravnih sporova. Jedan od njih odnosi se na nemogućnost uknjižbe stana u Zagrebu, unatoč tomu što je plaćen gotovo pola milijuna eura, zbog neriješenih hipoteka iz prošlosti. Također, bio je predmetom kontroverzija vezanih uz pokušaje financiranja “Hrvatskog sna”, uključujući i navodni pokušaj prevare od Ivana Žilića, koji se predstavljao kao “najbogatiji Hrvat na svijetu”. “Hrvatski san” nakon 17 godina ipak se pokrenuo. Do lani je Blagaić mukotrpno radio na otkupu zemljišta, te je konačno mogao početi s gradnjom.
Zatvoreno naselje
Mediji su javljali da je riječ o impresivnoj površini od više stotina hektara na ulazu u poluotok Pelješac, u blizini mjesta Doli. Još u vrijeme Jugoslavije to je područje bilo predviđeno za veliku turističku zonu, ali su nesređeni vlasnički odnosi blokirali svaku ozbiljniju investiciju – sve do Blagaićeva dolaska. Glavna parcela bila je u suvlasništvu čak 103 obitelji i njihovih nasljednika, a Blagaić je za okrupnjivanje morao potpisati čak 1200 ugovora. Posljednji dio, čestica od sedam kvadrata, kupljen je tek nedavno.
Infrastruktura na lokaciji već je u izgradnji – ceste, vodovod, električni i optički priključci vrijedni su oko osam milijuna eura. Urbanistički je plan za cijelo područje usvojen, a istovremeno nekoliko arhitekata izrađuje projekte za prvu fazu gradnje. “Ona uključuje dva hotela, 75 apartmana i rezidencija, 21 vilu, beach club i malu marinu. Gradnja bi trebala trajati dvije godine”, rekao je Blagaić lani za Tportal. Cijeli projekt “Hrvatski san” procjenjuje se na čak 920 milijuna eura. Prema podacima Ministarstva gospodarstva, u konačnici bi trebao obuhvaćati sedam hotela s 400 soba, 500 apartmana, 220 vila, marinu za megajahte, teren za golf s 27 rupa, niz sportskih sadržaja, trgovina, restorana, barova, galerija i drugih luksuznih sadržaja.
“Za vile i apartmane već postoji interes najvećih svjetskih sportaša i celebrityja. Bit će to prvo potpuno zatvoreno naselje u Hrvatskoj, s jakim naglaskom na sigurnost”, opisao je Blagaić svoju investiciju. Istaknuo je i da takav projekt nije moguće realizirati u urbanim dijelovima zemlje zbog brojnih ograničenja. Na “Trima sestricama”, kaže, postoji dovoljno prostora i već definirana namjena zemljišta – planirana još prije više od pola stoljeća. Naglasio je i da je zemljište kupljeno potpuno transparentno, bez pokušaja prenamjene poljoprivrednog zemljišta, što je u Hrvatskoj česta praksa kod velikih investicija.
Usmeni dogovor
Imena potencijalnih kupaca Blagaić zasad ne otkriva, ali su se neslužbeno spominjali nogometaši Luka Modrić, Mateo Kovačić, David Beckham i neke NBA zvijezde, s kojima je navodno već bio u kontaktu. Iako su mu ideje godinama izazivale podsmijeh, a nadimak “kralj maketa” dugo ga je pratio, na kraju je ipak stigao do početka realizacije “Hrvatskog sna”. “Godinama sam imao veoma unosne ponude za prodaju ovog projekta. I danas su na stolu. Ali moj je cilj dovršiti ga samostalno”, poručio je. Desetak posto udjela već je prodao kako bi pokrio troškove infrastrukture, ali ostatak želi realizirati bez vanjskih investitora.
“Od početka smo ulagali goleme iznose u masterplan i maketu projekta. Sad deset velikih svjetskih arhitekata radi na rješenjima prve faze. Infrastruktura i ceste tek su nulti korak. Gradit ćemo dijelom kreditima, dijelom prodajom nekretnina. Otkup zemljišta trajao je više od 15 godina, a dozvole razvijamo još od 2017. godine. No, ni drugdje procesi nisu brži kad su ovakvi projekti u pitanju”, riječi su Vicenca Blagaića. Međutim, s “Hrvatskim snom” naišao je na neugodan sudski proces. Tvrtka Malbec 24 j.d.o.o., iza koje stoji splitski investitor Tonći Muše, podnijela je tužbu protiv više tvrtki povezanih s Blagaićem, tvrdeći da joj pripada tri posto vlasništva nad zemljištem površine veće od 500.000 četvornih metara upravo na području projekta “Triju sestrica”. U tužbi navode da je njihovo potraživanje proizišlo iz ugovora o ustupu potraživanja koji je sklopljen s Tonćijem Mušom. On je pak, kako stoji u tužbi, bio u poslovnom odnosu s Blagaićem.
Prema tužbi, Muše je godinama obavljao konzultantske poslove za Blagaićeve tvrtke, uključujući i pregovore s vlasnicima zemljišta, financijske dogovore s bankama i posredovanje u postizanju nagodbe s Erste bankom. Tvrdi se da bez njegove pomoći tuženici ne bi mogli doći do vlasništva nad nekretninama jer su bile opterećene hipotekama. Muše i Blagaić imali su, navodno, usmeni dogovor da će Muše dobiti tri posto svih otkupljenih zemljišta kao naknadu za obavljeni posao. O tome je sklopljen sporazum, ali Blagaić nikada nije prenio ugovoreni udio, već je opterećivao zemljišta novim hipotekama u korist drugih tvrtki, koje su prema navodima tužbe povezane s Blagaićem. Te su hipoteke, navode pravni zastupnici Malbeca 24, bile fiktivne jer nije došlo do stvarnog pozajmljivanja sredstava. Upisane su unatoč činjenici da je Muši izvanknjižno pripadalo tri posto nekretnina, na temelju usmenog dogovora i obavljenih usluga za Blagaića.
Stvarni ugovor
Kao dokaz za postojanje fiktivnih tražbina u tužbi je naveden i postupak predstečajne nagodbe nad jednom od Blagaićevih tvrtki. Taj je postupak zaključen 2014. pred Trgovačkim sudom u Splitu, a u tužbi se tvrdi da su u tom postupku vjerovnici, koji su podržali nagodbu, zapravo povezani s Blagaićevim tvrtkama, te se nagodbom nije predviđalo namirenje stvarnih vjerovnika. U odgovoru na tužbu Blagaićeve tvrtke osporavaju sve navode i traže da se tužba odbaci u cijelosti. Ističu da Malbec 24 uopće nema pravni interes u ovom sporu, da su pogrešno označeni kao tuženici te da su moguća potraživanja ionako zastarjela.
Tvrde da nikakav pisani ugovor između Vicenca Blagaića i Tonćija Muše ne postoji, pa nije ni priložen uz tužbu, te da je cijeli slučaj konstruiran. Navode da je Malbec 24 osnovan samo mjesec dana prije podnošenja tužbe, što, prema njihovu mišljenju, ukazuje na to da je osnovan isključivo radi pokretanja sudskog spora i izbjegavanja odgovornosti za eventualne troškove. Posebno naglašavaju da je Malbec 24, iako bez dokaza o postojanju potraživanja, uspio upisati zabilježbe spora na predmetne nekretnine, čime, kako navode, nanosi veliku štetu Blagaićevim tvrtkama. Tvrde da zbog tih zabilježbi investitori i kreditori odustaju od daljnje suradnje i ulaganja, čime se ugrožava realizacija cijelog projekta.
Također se navodi da je tužba najprije podnesena sudu koji nije bio nadležan, čime se, prema tvrdnjama tuženika, pokušalo odugovlačiti postupak. “Malbec 24 nije dostavio nijedan stvarni ugovor koji bi potvrdio navodno potraživanje. Navodi iz tužbe neosnovani su i cijeli postupak pokrenut je s ciljem pritiska na Blagaića, a ne na temelju stvarnih prava”, naveli su u odgovoru na tužbu pravni zastupnici Blagaićevih tvrtki.
U Hrvatskoj se vodi tihi, ali grčeviti rat za elitna mjesta: Država prestaje popuštati
Poslovna tajna
Muše je u iskazu na sudu opisao svoj višegodišnji angažman na projektu “Triju sestrica”, u kojem je, kako tvrdi, sudjelovao bez naknade, ulažući vlastiti novac i resurse, u uvjerenju da će zauzvrat dobiti tri posto građevinskog zemljišta. “Blagaiću sam osobno dao stan u Zagrebu na besplatno korištenje, kako bi on zauzvrat od Erste banke dobio kredit za projekt. Uz to, ustupio sam mu svoj brod, koristio sam svoje automobile za službena putovanja i potrošio sam 200.000 eura vlastitog novca. Dogovor između mene i Blagajića, kojim mi pripada tri posto zemljišta, potpisan je u Splitu, ali nikad nije ovjeren kod javnog bilježnika. Blagaić mi je priznao postojanje tog sporazuma u WhatsApp porukama tijekom pandemije, no kad je kasnije pronašao strateškog partnera – okrenuo je ploču”, svjedočio je Muše.
Istaknuo je da je sve radio iz uvjerenja da će projekt biti realiziran – govorilo se o gradnji 200 vila, sedam hotela, golfskih terena, marine i trgovačkog centra, a nadao se poslu i udjelu u Blagaićevoj tvrtki. Također navodi da je Blagaiću dao 50 tisuća eura pozajmice, a pomagao mu je i svojim političkim i drugim kontaktima. Međutim, nije se mogao sjetiti kada je točno s Blagaićem potpisao sporazum, a za svoje konzultantske usluge kaže da su poslovna tajna. Blagaić je pak sve to negirao. Kaže da je Muše samo radio za njega, te da je za to dobivao plaću. Nikakav sporazum nisu imali. “Tonći Muše osoba je sklona ogovaranju i govorenju neistina u javnosti pa zato više i ne radi za mene. Nismo nastavili poslovnu suradnju koja nikada nije bila partnerska, već isključivo odnos zaposlenika i poslodavca. Muše se u društvu lažno predstavljao kao moj poslovni partner”, istaknuo je Blagaić.
Trgovački sud u Dubrovniku na kraju je nepravomoćnom presudom odbio tužbu tvrtke Malbec 24 jer je zaključeno da Muše i Blagaić nisu imali nikakav sporazum prema kojem bi mu Blagaić morao dati tri posto zemljišta na lokaciji “Triju sestrica”. Iako je Muše u međuvremenu na sudu u Splitu pokrenuo postupak u kojem traži da se Blagaiću naloži da sudu preda famozni sporazum, dubrovački sud zaključio je da njih dvojica nisu bila ni u kakvom partnerskom poslovnom odnosu vezanom uz “Hrvatski san”.