Kamo je nestao predsjednik Zoran Milanović iz prvog mandata pitaju se, vjerojatno, svi oni koji su aktualnog predsjednika na nedavno održanim predsjedničkim izborima podržali u borbi za još jedan mandat, vjerujući da istinski predstavlja jedinu oporbu premijeru Andreju Plenkoviću. No umjesto svadljivog Milanovića i najavljivane još tvrđe kohabitacije, hrvatski su građani sa starim predsjednikom dobili novu dimenziju Milanovićeva fleksibilnog, pragmatičnog karaktera koji se prilagođava svim okolnostima u žaru borbe za političko preživljavanje.
Nešto uljuđenije nego njegov nekadašnji učitelj Milan Bandić, predsjednik Milanović je sve po potrebi: na druženjima s generalima i predstavnicima braniteljskih udruga on je desničar, kad pije kave s antifašistima, onda je titoist i ljevičar, u Hercegovini je Hercegovac, a u Zagrebu dečko s Trnja. Što god bio, Milanović je nakon predsjedničkih izbora izgradio ogroman politički autoritet, koji je ovih dana nekoliko puta ozbiljno stavio na kocku.
Prije svega, predsjednik je u jeku kampanje za lokalne izbore najavio da se nakon ovog mandata više ne namjerava kandidirati ni za jednu političku funkciju. Time je, smatraju u SDP-u, učinio ogromnu uslugu premijeru Plenkoviću, pobjedniku netom završenih lokalnih izbora, s kojih je SDP izašao kao pokisla kokoš koja zbraja neke navodne uspjehe. Naravno da je svima i u partijskim redovima jasno da, nakon što su izgubili Rijeku i Sisak, priču o uspjehu mogu pričati samo oni koji taj nevidljivi uspjeh koriste kao paravan za opstanak na poziciji predsjednika SDP-a, stranke koja gubi nacionalni politički predznak. A gubi ga dijelom i zahvaljujući Milanovićevu nekadašnjem vodstvu, pa onda i njegovim pulenima koji su nastavili upravljati tom strankom.
Oslonac za udar
Osim što je na početku novog predsjedničkog mandata praktički najavio kraj svoje političke karijere, Milanović i Plenković posljednjih tjedana njeguju iznimno skladan odnos koji počinje nalikovati na prijateljstvo. Toliko su izgladili odnose da se i mnogi u HDZ-u pitaju je li istinski sukob među njima ikada i postojao ili je to bio tek igrokaz za javnost koji je svojedobno najavio Vladimir Šeks. On je, naime, u jednom intervjuu priznao da Plenkoviću odgovara Milanovićev ostanak na Pantovčaku te da od toga obojica imaju određenih koristi.
Što je u pozadini Milanovićeva primirja, pa i najava o povlačenju iz politike, upitali smo i iskusnog političkog analitičara Davora Gjenera.
“Čini mi se da je Milanović prije nego opća javnost vidio u kakvom je stanju SDP. To je uvidio kada je počeo sastavljati liste za lokalne izbore, kada se pokazalo da ta stranka doista više nije nacionalna stranka i da nema ozbiljnih pretpostavki za uspjeh na lokalnim izborima. Ako nemaju pretpostavki za uspjeh na lokalnim izborima od predsjedničkih izbora do početka izborne procedure za lokalne izbore, onda to znači da ta stranka više ne može biti oslonac za bilo kakav ustavni udar, bilo kakav pokušaj preuzimanja izvršne vlasti”, smatra Gjenero, koji objašnjava da je to Milanovića prisililo da funkcionira u postojećim okvirima. Zbog toga je naglo prestala njegova proruska, ali i napadačka retorika. “Imao je jedan jedini neugodan istup, kada je u neugodnu situaciju, gle čuda, doveo ministra obrane Ivana Anušića pričom o optužnicama iz Bosne i Hercegovine. To je bio jedini njegov ispad u posljednje vrijeme”, podsjeća naš sugovornik pa kaže da će se Milanović sada pokušati dogovoriti s premijerom o veleposlanicima.
Donosimo sve tajne Plenkovićeva i Milanovićeva sporazuma: Jedna osoba im je zajednička meta
Dioba kadrova
“To će vjerojatno početi tek najesen, kada većina diplomacija rotira diplomate – dakle, u onom razdoblju nakon početka školske godine i završetka školskih praznika”, kaže Gjenero koji očekuje da će to biti dogovoreno do studenoga. Osim toga, Milanovića zanima dioba kadrova u Oružanim snagama, ali i da zadrži ono što je postigao s pokojnim sucem Dobronićem u pogledu Vrhovnog suda. “Želi nekog od sudaca s nižih sudova promovirati u strukture Vrhovnog suda i onda na temelju te nezaslužene promocije kontrolirati njegov mandat”, najavljuje naš sugovornik svojevrsnu Milanovićevu političku trgovinu.
Dio SDP-ovaca s kojima smo razgovarali smatra da Milanovićeve najave o povlačenju iz politike treba uzeti s rezervom jer je svojedobno tvrdio i da ne želi biti predsjednik, a sad obnaša svoj drugi predsjednički mandat. No Gjenero se ne slaže s time, iako u načelu smatra da političarima nikada ne treba vjerovati. “Treba procijeniti koliki su i kakvi njegovi resursi i moć. Ako nema SDP-a, a SDP-a kao stranke nema i ne može ostati nacionalna stranka ako ostane Milanovićev zarobljenik, onda on nema prostor za borbu na nacionalnoj razini. Time njegova ambicija možda nije zadovoljena, ali jedno je njegova ambicija, a drugo to što nema mogućnosti realizirati tu poziciju”, tvrdi Gjenero te dodaje da je u drugim demokracijama nezamislivo da se predsjednik države natječe za bilo koju drugu poziciju nakon odrađena dva mandata.
Prije svega, kada netko postane predsjednik Republike, on postaje predstavnik cijelog naroda, a na bilo kojoj drugoj poziciji predstavljate samo jedan segment. Predsjednik ne bi trebao biti akter nacionalne vlasti, nego nositelj najveće nacionalne vladavine.
Prokockao šansu
Međutim, Milanović time nije bio zadovoljan, ali u politici se za više ne može izboriti pa postoji mogućnost da poput Stipe Mesića ostane vječni bivši predsjednik, tim više što političku karijeru ne može nastaviti graditi ni na međunarodnoj razini, odnosno u euroatlantskim i europskim strukturama, pa ni u UN-u. “Jednostavno, on u svom političkom djelovanju nije gradio te veze. Kada je bio premijer, bio je i član Europskog vijeća. Tada je u Bruxellesu slovio kao najmanje utjecajan član toga vijeća”, napominje Gjenero pa podsjeća na to da Milanović, u odnosu na, primjerice, Piculu, nema nikakav utjecaj ni među europskim socijalistima.
“Dakle, on nema nišu ni za vanjskopolitičko ni za unutarnje političko djelovanje”, kaže analitičar koji smatra da je to razlog Milanovićeva najavljenog povlačenja iz politike, što bi se moglo odraziti i na SDP, koji je trenutno u vrlo teškoj situaciji. No ni taj problem nije od jučer, traje otkako je Milanović preuzeo, a onda i zarobio tu stranku, potpuno ispraznivši njezin kadrovski bazen. Iz te se pozicije, smatra Gjenero, teško izvući, tim više što ga vuku ljudi koji su izašli ispod Milanovićeva šinjela. SDP je svoju šansu prokockao i na unutarstranačkim izborima, na kojima su za predsjednika izabrali Sinišu Hajdaša Dončića, umjesto da su povjerenje dali Sanji Major, koja je imala dobro osmišljenu kampanju.
“Riječ je o političkoj osobi za koju jednostavno ne možete povjerovati da je ostala u SDP-u uz Milanovića sve ove godine. Ima ljudi koji imaju kapaciteta nešto učiniti, ali, nažalost, Major je sa stranačkih izbora izašla kao kandidatkinja s najmanje glasova. To je bio silno glasan alarm za SDP”, smatra Gjenero te dodaje da solidan potencijal imaju i pojedinci poput Nevena Bosilja ili Mišela Jakšića, ali izgleda da je put do takvog izbora još dug te da SDP trenutno vode ljudi koji ga vuku prema dolje, što je vidljivo i iz toga što su vlast izgubili u sredinama koje se smatraju njihovim utvrdama.
Na Pantovčaku misle da im Plenković sprema ‘kvaku 22’: Milanović strahuje da bi ga mogao izigrati
Promatra šutke
SDP je, dakle, u lošem stanju, a to se odražava i na Milanovićev položaj, zbog toga i šuti te u završnici svoje političke karijere pokušava malo trgovati s Plenkovićem kako bi zbrinuo svoje kadrove, prijatelje i kumove na željene pozicije. Nije čudno stoga što Milanović i sada, dok oporba predvođena SDP-om žestoko kritizira Ustavni sud, šutke promatra ono što se oko njega događa. Mantra o HDZ-ovu pokoravanju institucija i uzurpacije države ostala je u kampanji za drugi mandat.
Dramatične prijetnje predsjednik je prepustio svojem bivšem ministru Arsenu Bauku, koji je u medijima potencirao raspravu o stranačkim podjelama Ustavnog suda, o čemu je Milanović razglabao gotovo pola svojeg mandata. Milanović se toliko drži primirja da se nije oglasio čak ni kada ga je bivša premijerka Jadranka Kosor pozvala da se oglasi o problemima s Ustavnim sudom i nevažećim listićem za lokalne izbore. Kako je šutio o Ustavnom sudu, tako je šutio i o glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću kada su SDP-ovci tražili njegov opoziv tvrdeći da u jeku kampanje za lokalne izbore progoni oporbene kandidate.
Milanovića je šutnja dovela do pada rejtinga pa je lipanj dočekao s potporom od 23,8 posto, što je drastičan pad u odnosu na 29,4 posto iz travnja. Dok njemu rejting pada, Plenkoviću raste. No Milanovića ni to ne zabrinjava previše pa ostavlja dojam da se u mirovinu povukao i prije nego što je službeno završio njegov petogodišnji mandat na Pantovčaku.