Ovo je bila zadnja pobjeda Zapadnog Rimskog Carstva. Onda je krenuo raspad

SREDINOM 4. stoljeća u Rimsko Carstvo sve češće počinju provaljivati barbarska plemena. Neka od njih sele se na teritorij Rima kao plaćenici i vojnici koji bi trebali braniti granicu od ostalih napadača, dok drugi upadaju na rimski prostor samo kako bi ga opljačkali i vratili se kući. To je bio velik izazov za rimsko vodstvo, koje je gledalo kako se Carstvo raspada u naletima brojnih barbara.

Barbarske provale u 4. stoljeću

Za to su najviše zaslužni Huni, narod koji je došao u Europu u drugoj polovini 4. stoljeća. Bili su odlični ratnici te su protjerali sva ostala plemena, koja su pobjegla na zapad i jug. Jedan od tih naroda bili su Vizigoti, koji su napali Istočno Rimsko Carstvo kod Hadrijanopola, u kojem je umro rimski car Valens. Vizigoti tada dobivaju pravo da nasele neka balkanska područja. Huni nastavljaju pljačkati i paliti mnoga sela u Rimskom Carstvu i izvan njega, a provale postaju još češće kad ih počne voditi Atila, poznat pod nadimkom Bič Božji.

Među rimskim zapovjednicima u to vrijeme posebno se isticao Flavije Aecije. Mladi Rimljanin proveo je puno godina kao zatočenik Vizigota i Huna pa je bio dobro upoznat s njihovim vojnim taktikama i načinom razmišljanja. Osim toga, bio je vješt diplomat, pa je tako dobio status vrhovnog vojnog zapovjednika rimske vojske. Mnogi su ga smatrali de facto carem Zapadnog Rimskog Carstva iako je to tada bio Valentinijan III., čovjek koji će ga kasnije dati ubiti.

Nakon što je čuo da Huni planiraju upasti u Galiju i tamo pljačkati, Flavije dobiva dopuštenje od cara da okupi vojsku i suzbije prodore Huna. Okupio je ne samo Rimljane već i velik broj Vizigota, koji su se priključili kampanji. Ostala barbarska plemena, poput Gepida i Alana, također su sudjelovala u njegovoj vojsci.

Flavije Aecije kreće u bitku

Požurio je prema sjeveru Galije kako bi dočekao Atilu i njegove Hune kod Katalaunskih polja. Imao je više pješačke vojske od Atile, ponajprije zbog brojnih barbarskih plemena koja su se priključila njegovim snagama. Atila je, doduše, imao više konjice i htio je navesti Flavija da dođe na otvoreno polje kako bi imao prednost terena. Flavije Aecije nije pao na taj trik, pozicionirao je svoju vojsku ispred šume kako bi spriječio lako okruživanje od hunske vojske.

Bitka je započela na današnji dan 451. godine. Huni su isprva potisnuli rimsku vojsku u njezinom centru, no onda je stiglo pojačanje s Vizigotima s desnog boka, što je slomilo Atiline strijelce i drugu liniju pješačke vojske. Atila je spasio ostatak vojske povlačeći se prema svom kampu. Izmorena i demoralizirana rimska vojska nije ih htjela slijediti, najviše zato što da su Huni na svojim konjima bili brži od rimsko-barbarske vojske, u kojoj je većinu činila pješadija.

Ovaj događaj smatra se zadnjom velikom pobjedom Zapadnog Rimskog Carstva. Nakon što se vratio rimskom caru u Ravenu, Aecije je kao nagradu tražio brak između svog sina i careve kćeri. Car nije htio takav aranžman pa ga je na idućoj sjednici o financijama usmrtio nožem. Tako je završila priča posljednjeg zapadnog rimskog vojskovođe.

Atila se vratio u Galiju u još jednu pljačku iduće godine, no to je bila njegova zadnja kampanja. Uskoro je umro (a možda ga je čak i otrovala njegova žena), nakon čega hunske provale postaju slabije i rjeđe. Zapadno Rimsko Carstvo palo je dvadeset godina poslije toga, no to je bilo samo formalno jer je ostalo dom mnogih barbara koji su tamo osnovali svoje države pedesetak godina prije.