Uskršnji otok, jedno od najizoliranijih mjesta na Zemlji, dosad se smatrao potpuno odsječenim od ostatka svijeta. Vjerovalo se da su ga Polinežani prvi naselili oko 1200. godine i da se razvijao u potpunoj izolaciji, no novo istraživanje švedskih znanstvenika tu teoriju dovodi u pitanje.
Prema njihovim nalazima, otok površine 163,8 četvornih kilometara u južnom Tihom oceanu tijekom posljednjih osam stoljeća nije bio toliko izoliran koliko se ranije vjerovalo. Naime u nekoliko su navrata tamo doseljavali novi stanovnici koji su hrabro prelazili Tihi ocean iz zapadnih prema istočnim područjima, piše Daily Mail.
Novo otkriće mijenja dosadašnje spoznaje
Profesor Paul Wallin sa Sveučilišta u Uppsali ističe: “Uskršnji otok naseljen je iz područja središnje istočne Polinezije u razdoblju između 1200. i 1250. godine. Polinežani su bili izvrsni pomorci te su za svoje plovidbe koristili dvotrupne kanue.”
Zbog geografske udaljenosti dugo se smatralo da je otok ostao društveno i kulturno izoliran, što se dodatno ističe jedinstvenošću moai kipova, velikih kamenih figura koje datiraju iz razdoblja između 1250. i 1500. godine. Ti kipovi, isklesani iz vulkanske stijene, postavljeni su na kamene platforme “ahu” koje su služile kao grobnice.
Tim sa Sveučilišta u Uppsali je u svojem istraživanju usporedio arheološke podatke i radiokarbonsko datiranje s brojnih polinezijskih otoka. Rezultati pokazuju da su ritualne prakse i monumentalne građevine poput ahu platformi široko rasprostranjene diljem Polinezije. Profesor Wallin dodatno objašnjava da su ahu svetišta, poznata i kao marae, prisutna na svim otocima istočne Polinezije.
Autori studije smatraju da su prvi stanovnici stigli iz zapadnog dijela Pacifika prema istoku i naselili Uskršnji otok oko 1200. godine, ali su naglasili da su se na otoku nastanile više skupina pomoraca tijekom vremena, čime se osporava ranija pretpostavka o jedinstvenoj migraciji i dugotrajnoj izolaciji. Također vjeruju da su kamene platforme tipa ahu možda prvotno nastale na Uskršnjem otoku, a zatim su se tijekom razdoblja od 1300. do 1600. godine proširile prema zapadnim polinezijskim otocima.
Tek nakon tog razdoblja otoci su se mogli početi međusobno izolirati, dok su istovremeno na Uskršnjem otoku, Tahitiju i Havajima nezavisno razvijane hijerarhijske društvene strukture koje su dovele do izgradnje velikih monumentalnih građevina kao simbola moći.
Dolazak europskih istraživača u 18. stoljeću doveo je do dramatičnog pada broja stanovnika Uskršnjeg otoka zbog nasilja, sukoba i trgovine robljem, premda su znanstvenici upozorili da je stanovništvo možda već bilo u opadanju. Danas je Uskršnji otok pod zaštitom UNESCO-a, s nekoliko tisuća stalnih stanovnika, no istovremeno privlači velik broj turista, ponajviše zahvaljujući svojim znamenitim kamenim kipovima.
Profesorica Helene Martinsson-Wallin, koautorica studije, upozorava na negativne posljedice ubrzanog razvoja turizma u posljednja dva desetljeća. “Kada sam posjetila otok 1980-ih, pijesak na plažama bio je bijel i gotovo neokaljan, no početkom 2000-ih primijetila sam da pijesak poprima plavu nijansu, što se ispostavilo da je posljedica sitnih plastičnih čestica koje je more donijelo s raznih strana svijeta”, zaključuje.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Moche civilizacija gradila je piramide koje je koristila za brutalno žrtvovanje ljudi