Govori hrvatski bolje od mnogih Hrvata, uzgaja povrće u diplomatskom vrtu a najponosniji je kad može biti običan.
Na prvi pogled izgleda kao obična kuća, no za poljskog veleposlanika u Hrvatskoj, Paweła Czerwińskog i njegovu suprugu Agnieszku – mnogo više od toga. To je dom. I to s vrtom na koji su iznimno ponosni.
Vrt kao užitak, a ne obaveza
“Što se tiče vrta, mislim da imamo – ako ne najljepšu, onda jednu od najljepših rezidencija”, kaže veleposlanik Czerwinski. “Za sada proizvodnja nije velika – to je sve za vlastite potrebe”, dodaje kroz osmijeh.
Da sve izraste kako treba, zaslužna je njegova supruga Agnieszka. Vrt za nju nije obveza, već dnevni ritual i užitak.
“Mali, ali jako značajan vrt. Puno je posla, ne vidi se odmah, ali ima ga. Paradajz je zakon. I tu su vam lubenice – evo jedna mala, sad joj treba još 60 dana da bude velika kao na slici”,, kaže Agnieszka.
U planu je i širenje vrta, iako i sada uz rajčice i lubenice ovdje rastu orah i trešnja. Među cvijećem i zelenilom, vrt krije i jedno neobično utočište – drvenu kućicu za ptice.
“Lani je ovdje živio jedan rijetki ćuk. Dolazili su iz hrvatskog ornitološkog društva da ga pogledaju. Možda se opet vrati”, kaže Agnieszka.
Kad dođu ljetne gužve, obitelj ima svoj mir i svoj bazen.
“Uglavnom se kupamo mi. A kad dođu gosti, sin, sestra, supruge i oni”, priča veleposlanik.
NA POPISU 90 IMENA? /
Grlić Radman potvrdio konzultacije Vlade i predsjednika o imenovanju diplomata
Diplomacija ga je osvojila
Poljski veleposlanik po struci je pravnik, a nakon diplome radio je u tužiteljstvu. No diplomacija ga je osvojila.
“Svaka nova država, svaki novi razgovor – otvara nova vrata i nova razmišljanja”, kaže.
Jedan od najneobičnijih darova koje je dobio – stigao je iz Slovenije.
“Od predsjednika parlamenta dobio sam zlatnu pčelu, u okviru”, kaže. To je bio znak zahvalnosti jer je Poljska u UN-u podržala slovensku inicijativu za proglašenje Međunarodnog dana pčela.
U Hrvatsku je prvi put došao 2001. godine, dok je radio u Ljubljani. Ovdje je tada provodio svaki godišnji odmor. Ne čudi stoga ni njegovo znanje jezika.
“Neki su iznenađeni kad čuju da govorim hrvatski. A još više kad mi izleti neka slovenska riječ – ostalo mi je iz vremena u Sloveniji”, smije se.
Slike – uspomene koje vrijedi čuvati
Gdje god ide, sa sobom nosi slike. Za njega to su uspomene koje vrijedi čuvati. A mnoge od njih su upravo iz Hrvatske. Poput slike s Paga na kojoj je sa sinom koji je tada imao samo četiri godine.
Od mirnog vrta, do centra Zagreba. Na Savskoj ulici nalazi se, objašnjava nam, i Poljska kulturna udruga “Mikołaj Kopernik”. Mjesto susreta, razmjene, kulture.
To je prostor u kojem se okupljaju članovi poljske nacionalne manjine, ali i mnogi Hrvati. Ovdje se njeguje jezik, identitet i kulturna baština. Poljaci su jedna od 22 nacionalne manjine priznatih u Ustavu Republike Hrvatske.
“Imamo kazališnu grupu, knjižnicu, bilten. Izdajemo knjige, imamo mjesečni program objavljen online – i interesa ima”, kaže voditeljica Udruge.
Za Paweła i Agnieszku Czerwiński, Hrvatska je mnogo više od zemlje rada. Postala im je drugi dom. A njihova priča, priča je o vrtu, jeziku, obitelji, lubenicama i fotografiji s Paga.
U diplomaciji ponekad baš ti detalji pričaju najviše.