Pobuna koja je promijenila svijet. Ništa nakon nje nije bilo isto

NA DANAŠNJI dan 1789. godine odvio se možda najbitniji događaj u posljednjih 250 godina ljudske povijesti. Francuska revolucija započela je kada je revolucionarna masa upala u pariški zatvor kako bi se opskrbila oružjem. Pad zatvora Bastille svakako nije prvi događaj u Francuskoj revoluciji, no u historiografiji on se uzima kao njen početak. Zašto je Francuska revolucija toliko bitna tema kada su nam u povijesti poznate i mnoge druge revolucije?

Posebnost Francuske revolucije

Europa je u 18. stoljeću bila kontinent monarhija. Gotovo svaka država imala je uređenje u kojem je jedna mala klika ljudi vodila sve državne poslove, a ostali unutar zemlje nisu imali nikakav način da utječu na ono što radi njen vrh.

Tijekom srednjeg vijeka takav je sustav funkcionirao ponajprije zbog činjenice da su obični ljudi imali vrlo malo interesa za politiku. Oni su uglavnom bili nepismeni ili polupismeni pojedinci vezani za zemlju koju obrađuju, a političke odluke rijetko su se ticale njihovih života.

Od sredine 18. stoljeća društveno stanje se mijenja. Nakon što je u Velikoj Britaniji izumljen parni stroj i nakon što se tehnologija proširila po zapadnoj Europi, počeli su se pojavljivati viškovi proizvoda. Te viškove trebalo je prodati, a rezultati toga bili bi profit i bogaćenje. Plemići se nisu bavili podizanjem tvornica i trgovinom, to je bilo ispod njih. Oni su se bavili diplomacijom, filozofijom i umjetnošću.

Obični ljudi kupovali su strojeve te započinjali svoje nove poslove. Upravo su ti ljudi s vremenom shvatili da političke odluke njihovog vrha ipak na njih utječu. Ako kralj podigne poreze, onda će vlasnici obrta manje zaraditi. Mnogi pojedinci koji nisu imali sreće biti rođeni u plemićkim obiteljima sada su htjeli sudjelovati u politici.

Nesloga među staležima

1780-e u Francuskoj bile su obilježene sušama koje su uništile usjeve. To je neposredno dovelo do većih cijena osnovnih namirnica, što je pak dovelo do nemira među građanima.

Osim toga, mnogima se u Francuskoj činilo kako je ideja apsolutne monarhije, u kojoj je kralj najpametniji, najbolji i najmudriji čovjek u državi, izabran od samog Boga, malo zastarjela. Veći pristup obrazovanju i knjigama također je natjerao više ljudi da promisle o državnom sustavu u kojem žive.

Ipak, glavni razlog zbog kojeg je započela revolucija bio je to što se kralj nije uspio dogovoriti s predstavnicima trećeg staleža (a to su bili svi podanici u Francuskoj koji nisu svećenici ili plemići), pa su oni napustili sjednicu i osnovali svoje Narodno vijeće, koje se trebalo baviti unutarnjom politikom u zemlji.

Ni mjesec dana nakon tog događaja nemirno je građanstvo shvatilo da će ih francuski kralj uhapsiti jer su organizirali novo političko tijelo koje je potpuno neovisno od krune. Da bi se zaštitili, trebali su oružje, pa su njihove oči bile uperene u zatvor Bastille. Tamo su ljudi bili zatvarani bez suđenja i po kraljevoj volji pa su revolucionari imali dodatan razlog da opljačkaju baš tu instituciju.

14. srpnja 1789. godine masa je upala u zatvor, pokupila je municiju, puške, mačeve, otela konje i sve ostalo što se moglo iskoristiti za idući okršaj s kraljevom policijom. Događaji koji su uslijedili u Parizu ubrzo su postali predmet rasprave na baš svakom europskom dvoru, ali i u svakoj europskoj krčmi ili na placu.

Francusko je društvo u iduće dvije-tri generacije doživjelo korjenite probleme – društvena hijerarhija je razbijena, nije više bilo važno koje prezime nosite, kojeg ste porijekla ili tko su vam feudalni saveznici.

Bilo je bitno samo jeste li za kralja ili za revoluciju, podržavate li apsolutizam ili parlament. Aristokratske dame birale su za muževe bogate obrtnike, a muškarci su se udvarali ženama bez obzira na njihovo porijeklo.

Francuska revolucija promijenila je svijet kao nijedna druga. Izazvala je ustaljeni politički sustav naslijeđen iz feudalizma i pokazala da je društvo zrelo za promjene.

Dok su 18. stoljećem vladali feudalni kraljevi i carevi koji su radili što god žele, tijekom 19. i 20. stoljeća dinastičke sustave zamijenili su parlamenti i sloboda medija, a lideri su svoje odluke donosili u skladu s javnim mišljenjem. Promjene se nisu dogodile preko noći, već su se postepeno implementirale tijekom više generacija.