Prvi njegov trag koji smo pronašli u medijima je izjava u tiskanom izdanju našeg lista iz lipnja 1984. godine u eseju “Droga u Dalmaciji”. Ali, ni najdulji esej, ni najdirektnija izjava jednostavno ne mogu dočarati što je u tim danima Evelin Tonković predstavljao svakome tko je u Splitu imao ikakve veze s narkoticima.
Glas o njemu pronosio se ulicama, bio je strah i trepet svih dilera i ovisnika o drogi. Prvih, jer je susret s njim tijekom nelegalne rabote značio promjenu adrese iz kućne u onu zatvorsku, a drugih, jer je od njega bilo doslovno nemoguće sakriti paketić droge.
No, isti oni koji su od njega bježali tih godina, od početka 90-ih su grebali po vratima njegova odvjetničkog ureda da ih zastupa.