Najnovije istraživanje, objavljeno u prestižnom časopisu Alzheimer’s & Dementia, pruža značajne spoznaje o ključnoj ulozi socijalne interakcije u očuvanju zdravlja mozga. Studija je otkrila da aktivno druženje u starijoj životnoj dobi može odgoditi nastanak demencije za otprilike pet godina, čime se naglašava presudna važnost društvenog angažmana za kognitivnu vitalnost. Ti nalazi ističu potrebu za multidimenzionalnim pristupom očuvanju zdravlja mozga, pri čemu je naglasak stavljen na važnost ljudske povezanosti.
Istraživanje, čiji su rezultati javno predstavljeni 25. srpnja 2025. godine, detaljno je pratilo gotovo 2.000 starijih osoba tijekom šest do sedam godina. Primarni cilj bio je promatranje njihovih društvenih aktivnosti i paralelnih kognitivnih promjena. Ključni zaključak ove studije jest da društveno aktivne osobe u poznijoj životnoj dobi značajno uspješnije održavaju kognitivno zdravlje, pri čemu aktivno druženje može odgoditi pojavu demencije za otprilike pet godina.
Iako precizni mehanizmi još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, stručnjaci su identificirali nekoliko ključnih načina na koje socijalna aktivnost doprinosi vitalnosti mozga.
Prije svega, mentalna stimulacija igra ključnu ulogu; razgovori i razne interakcije potiču mozak na aktivnost, što dovodi do stvaranja novih neuronskih veza i održavanja kognitivnih funkcija oštrima. Nadalje, pozitivni socijalni kontakti djeluju kao snažan faktor u smanjenju razine kroničnog stresa, čija je povišena koncentracija često povezana s negativnim utjecajem na mozak. Socijalizacija također pridonosi stabilizaciji HPA osi (hipotalamičko-hipofizno-nadbubrežne osi), sustava odgovornog za regulaciju tjelesnog odgovora na stres, a koji ima značajan utjecaj na opće zdravlje mozga, uključujući i hormonalnu regulaciju. Ne treba zanemariti ni aspekt povećane tjelesne aktivnosti; brojne društvene aktivnosti, poput zajedničkih šetnji ili sudjelovanja u grupnim aktivnostima, neizbježno obuhvaćaju fizičko kretanje, koje je prepoznato kao dodatni važan čimbenik u očuvanju kognitivnih sposobnosti.
Istraživanje je jasno pokazalo da su pojedinci s višom razinom socijalne aktivnosti imali značajno niži rizik od razvoja demencije, konkretno 38%, te 21% niži rizik od pojave blagih kognitivnih oštećenja.
Osim nedovoljne socijalne interakcije, istraživanje je potvrdilo da i drugi čimbenici mogu pogoršati rizik od demencije, među kojima su visoki krvni tlak, dijabetes, pretilost, narušeno mentalno zdravlje i osjećaj usamljenosti.