Andrija Hebrang (otac) je najvjerojatnije ubijen 11. lipnja 1949. godine u zloglasnom beogradskom zatvoru Glavnjači. Hebrang je određeno vrijeme slovio za jednog od najbližih Titovih suradnika (odmah iza Kardelja, Rankovića i Đilasa), kao visoki dužnosnik Komunističke partije (tajnikom CK SKH, član Politbiroa KPJ, ministar lake industrije u socijalističkoj Jugoslaviji).
Tajnikom CK KPH postaje 1942., te nakon smrti Rade Končara praktički čovjek br. 1 na čelu KPH, piše Povijest.hr. Ustaše ga uhićuju 1942. i pritom teško ranjavaju u glavu. Tada je oslijepio na desno oko, a razmijenjen je za dvojicu visokih ustaških dužnosnika u blizini Okučana.
Hebrang dolazi pod udar unitarističkih snaga u KPJ, prije svega Kardelja, Đilasa, Rankovića i Milutinovića, zbog svojih jasnih hrvatskih stavova i otpora velikosrpstvu pod krinkom jugoslavenstva, te principijelnog i načelnog držanja. Ta grupa šalje pismo Titu u kojem optužuje prvog čovjeka hrvatskih komunista za – nacionalizam.Između Tita i Hebranga došlo je do razilaženja u mišljenjima u pogledu hrvatskog pitanja, a u diktatorovu nemilost je došao u doba raskida veza Tito-Staljin.
Predsjednik Tuđman donio Odluku o imenovanju časnika HV na dužnosti u Glavnom stožeru
Naime, Tito se bojao da bi Staljin mogao odabrati Hebranga za njegovog nasljednika. Dokaz za to bila su navodno pisma iz Moskve, koja su dolazila naslovljena samo na Tita i Hebranga i nikoga drugog iz KPJ. Tito je najvjerojatnije zbog toga naredio Aleksandru Rankoviću da uhiti Hebranga, što je ovaj spremno učinio.
Hebrang je lažno optužen da je surađivao s ustašama i sabotirao gospodarsku politiku, te je zatvoren u zloglasni beogradski zatvor Glavnjaču. S Politbiroom se sukobio oko koncepcije gospodarskoga razvoja 1946., jer je zagovarao hrvatske interese. Zapisnik po kojem je Hebrang pronađen mrtav u ćeliji napravljen je navedenog datuma, a službeno priopćenje u njemu bilo je da se sam ubio objesivši se o radijator, što se ne čini vjerojatnim, jer postoje dokazi da u tom zatvoru nije bilo centralnog grijanja s radijatorima i cijevima.
Hebrang je prilično vjerojatno ubijen, a njegova smrt samo je prikazana kao samoubojstvo, ali točan datum Hebrangove smrti do danas nije sa sigurnošću poznat kao ni mjesto gdje je pokopan. Odlukom Sabora RH 1992. godine Andrija Hebrang politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom “komunističkoga sustava”.