Zemlja na sjeveru Europe imala je tešku povijest. Danas obilježavaju važnu obljetnicu

LITVA je mala država na sjeveroistoku Europe, koja je nastala raspadom Sovjetskog Saveza 1990. godine. Njen narod govori jezikom za koji se smatra da je najbliži protoindoeuropskom, a Litvanci su ga očuvali unatoč stoljećima polonizacije i rusifikacije. Zašto uopće postoji ova država i kako je preživjela s tek 3 milijuna stanovnika, smještena između Njemačke i Rusije?

Poganski narod na rubu Europe

Litvancima je predstavljeno kršćanstvo u srednjem vijeku kada stižu Teutonci, no izvještaji govore da pokrštavanje nije bilo temeljito, a tamošnjim ljudima ta ideja nije bila primamljiva. U 13. stoljeću pokrstio se, doduše, Mindaugas – prvi litvanski kralj, okrunjen na današnji dan 1253., i utemeljitelj njihovog srednjovjekovnog kraljevstva. Mindaugas je prihvatio kršćanstvo iz političkih razloga, a njegovi podanici, premda pogani, nisu mu to zamjerili.

Litvanska država gradila je svoj utjecaj u istočnoj Europi tijekom 13. i 14. stoljeća te se u jednom trenu protezala od Baltičkog do Crnog mora. Država je funkcionirala strogo feudalno, baš kao i ostala europska kraljevstva tog vremena.

Feudalni sustav također je tražio sklapanje političkih saveza putem brakova. Tako se u 16. stoljeću poljsko i litvansko plemstvo ujedinilo preko silnih rodbinskih veza te je nastala Poljsko-Litavska Unija. Državu je predvodio sejm, svojevrsna preteča parlamenta, koji je imenovao kraljeve i vladare Unije. Najpoznatiji od njih bio je Jan III. Sobieski, koji je obranio Beč od osmanske vojske kad je Unija bila meta turskih provala.

Ruska pokrajina željna samostalnosti

Litvanci su do kraja 18. stoljeća kompletno potpali pod utjecaj nove sile s istoka – Ruskog Carstva. Unutar ruske države Vilnius je izgradio reputaciju grada obrazovanja i sveučilišta, ponajviše zato što je Aleksandar I. utemeljio carsko sveučilište, koje su pohađali neki od najvažnijih plemića tog vremena.

Veći stupanj obrazovanja, industrijalizacija i novi društveni procesi rodili su nacionalne ideje u 19. stoljeću. Litvanci su Napoleona 1812. godine dočekali kao osloboditelja i u velikoj mjeri se priključili njegovom napadu na Rusiju. Ipak, neovisna Litva nije se dogodila, a nakon Napoleonovih godina ruski imperijalisti guše nacionalni pokret i uvode strogu kontrolu, koja će trajati sve do kraja Prvog svjetskog rata.

Nakon što je Rusija izašla iz rata, Litva proglašava neovisnost te počinje graditi svoju prvu državu nakon 18. stoljeća, no kombinirani pritisci iz Rusije i Poljske ne dozvoljavaju Litvi da upravlja cijelim svojim teritorijem. Stvari su bile još gore u prvim fazama Drugog svjetskog rata. Staljin je natjerao Litvance da dozvole stacioniranje ruske vojske na svom teritoriju, što je na kraju završilo aneksijom. Litva je drugu polovinu 20. stoljeća provela kao sovjetska satelitska republika.

Litva gotovo nikad nije bila u središtu pozornosti, no njenih pet minuta slave dolazi 1990. godine kad proglašava svoju neovisnost, kao prva sovjetska republika koja je to učinila. Na početku svog postojanja patila je od slabog standarda i ekonomskih problema zbog sankcija koje su postavili Sovjeti, no nakon kompletnog raspada SSSR-a ulazi u period stabilizacije te traži svoj put u postkomunističkom svijetu.

Danas je članica NATO-a, EU, UN-a i ostalih internacionalnih organizacija. Rangirana je visoko na HDI ljestvici te ulaže u razvoj poljoprivrede i digitalizacije preko EU fondova od 2004. godine. Danas ih poznajemo po visokim ljudima, uspjesima u košarci i otkačenim nastupima na Euroviziji.