Gotovo je, Real Madrid je obranio naslov, 38. put je prvak Španjolske. Valencija se nakon 0:2 u Madridu nadala kako će u prvoj utakmici kod kuće pobijediti i tako produžiti seriju, ali ništa od četvrte utakmice finala, nove kod kuće. Real je slavio sa 70:81, pisat će, ‘pomeo’ suparnika u finalu – 3:0!
I tako se povijest ponavlja, nastavlja jer nikad momčad koja je izgubila prve dvije utakmice finala u gostima nije na kraju osvojila naslov. I kad se dogodilo što se dogodilo, bila je ovo posljednja utakmica u dvorani Fonteti, koja je izgrađena 1983. godine i čiji je kapacitet 9.000 mjesta. Od iduće sezone Valencija će igrati u novoj, Roig Areni vrijednoj 220 milijuna eura koja će moći primiti 15.600 gledatelja.
Treća utakmica finala? Bilo je 12:19 na semaforu, minuta i 44 sekunde do kraja prve četvrtine. Tad je Mario Hezonja prvi put izašao iz igre. Šut Valencije 4/18, a Reala 8/11. Fernando je ubacio dodatno bacanje te je bilo 12:20. Hezonja 2/2 za dva, imao je jedan neuspješan pokušaj za tricu, zatim 6 skokova (najviše), zatim asistencija i dvije osvojene lopte.
U zadnjoj minuti prve četvrtine nepotreban prekršaj Sergia Llulla, pa nepotrebna tehnička Garube – Valencija u jednom napadu radi 5:0 nakon čega Llull pogađa tricu. Hezonja valorizacija 10 – najveća u prvoj četvrtini. Drugu je otvorio Llull novom tricom – 19:26.
Iako je Real imao plus 10 (19:29), poslije plus 7 (29:36), poluvrijeme 40:39 za domaćina. Nakon toga 0:13 (40:52) te je Valencija poslije niti tri minute igre u nastavku tražila time out. Ali, nastavilo se: Edy Tavares za dva (40:54), pa 2:17, treća 9:21 (49:60 na kraju treće).
Četvrta četvrtina: 13 viška za Real (62:49), 9 viška (66:57, 72:63), a na kraju plus 11 (81:70).
Hezonja prvi strijelac (16 koševa) i prvi skakač (9 skokova) utakmice, plus asistencija, plus blokada, plus tri osvojene lopte. Pogodio je 6 od 11 šuteva iz igre te sva tri bacanja.
Hezonja treći put prvak Španjolske. Prvi put s Barcelonom 2014. godine, prošle godine prvi put s Realom.